Greh

POREKLO GREHA

Da bi smo u potpunosti razumeli ovaj koncept biće potrebno da ga podelimo u tri kategorije.

U odnosu prema Bogu

Jednu stvar koju Biblija uči u potpuno jasnim terminima jeste to da Bog ne može da sagreši. Bog ne može da počini greh. On čak nema ni sposobnost da sagreši. Pa ipak, greh je predviđen u predznanju Božijem i uključen je u plan Božiji. Ovo je očigledno zato što plan Božiji uključuje Spasitelja pre utemeljenja sveta (Otkrivenje 13:8). Iako Bog nije autor greha, On je Stvoritelj onoga koji jeste autor greha.

U odnosu prema Satani

Najbliže što nam Biblija daje da priđemo otkrivenju o poreklu greha jeste u odnosu prema Satani. S obzirom na Satanu, Jezekilj 28:15 kaže: dok se u tebi ne nađe bezakonje. U nekom trenutku, u Satani se našlo bezakonje, ili greh. Prvo stvorenje koje je sagrešilo jeste Satana. Priroda tog prvog greha Satane bila je želja da on bude poput Boga (Isaija 14:14). Isus kaže da Satana ne prebiva u istini (Jovan 8:44). Znači, prvi grešnik je bio Satana; a prvi greh je bio greh ponosa, izražen u želji Satane da bude poput Boga. Ovo je stvarno poreklo greha. Još jednom, Bog nije Onaj od koga je potekao greh, niti je On autor greha, ali On jeste Stvoritelj onoga koji jeste autor greha: a to je Satana.

U odnosu prema Anđelima

Poreklo greha u odnosu prema anđelima nalazimo u Otkrivenju 12:3-4, gde se ističe da je jedna trećina anđela pala sa Satanom kada su postali deonici u satanskoj pobuni protiv autoriteta Božijeg. Stoga, greh vuče svoje poreklo od Satane, a onda je trećina anđeoske vojske pala zajedno sa njim.

GRIJEH

Rim 8:1 "Zato sad nema nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu, koji ne hode po tijelu, nego po Duhu. Doista, svaki čovjek je grešnik u svom tijelu"

To se neće promijeniti dok god ne dobijemo novo i proslavljeno tijelo od Gospoda. Isto tako smo se svi promijenili otkada smo povjerovali u Krista. Obratili smo se naših od idolopoklonstava. Prestali smo činiti neke stvari za koje smo znali da su krive i loše. Pokušali smo se "potpuno pročistiti". Ali to je borba, jer još uvijek imamo stvari u našim životima koje treba popraviti. Možda je to problem sa ljutnjom, raznim iskušenjima ili zadovoljavanje nekih požuda tijela. Bez obzira na "čišćenje" i da činimo najbolje što možemo, još uvijek imamo probleme s kojima se moramo nositi. To se zove naš hod posvećenja. Ne smijete to miješati sa našim spasenjem kojega smo prihvatili kao besplatan dar od Boga onoga trenutka kad smo povjerovali u Krista, i to nema nikakve veze sa našim dobrim djelima.

Neki ljudi postanu opsjednuti sa svojim bavljenjem oko grijeha. Kažnjavaju se stalnim opterećivanjem grijehom i zbog toga postaju depresivni. Tada nestaje radost u Gospodu! Crkva ih je naučila da moraju biti savršeni i čisti. Takav lažan nauk djeluje kroz sistem crkvenog učenja koji miješa zakon i milost u obliku vodenog krštenja, priznavanja grijeha, davanjem desetka, držanja zapovijedi.... itd, a sve to vodi do duhovne boli i konfuzije. Nakon što to sve čini, jadni član crkve se još uvijek osjeća nedostojnim. Uistinu, jer njegova stalna i iskrena samopropitkivanja razotkrivaju njegove mane.

Rim 7:18 "Jer znam da u meni, to jest u tijelu mome, ne stanuje dobro". Jer htjeti je nazočno u meni, ali kako raditi dobro, ne nalazim. 19 Jer dobro koje bih htio, ne činim; nego zlo koje ne bih htio, to činim. Naposljetku, ta osoba sjedi depresivna kod kuće boreći se svojim grijesima, osjećajući se odvojenim od Boga. Sotona ne može biti sretniji u tome trenutku. I to se zove služenje tijelu, jer kada gledaš na svoj grijeh tada hodaš u tijelu. Ako ste ikada povjerovali u Krista kao svog Spasitelja koji je umro za sve vaše grijehe i uskrsnuo, tada Bog kada vidi tebe, On ustvari ne vidi tvoj grijeh. Jer Bog Otac vidi svog Sina, On vidi ono što je Krist učinio za nas na križu. 2.Kor 5:21 Jer ga je on učinio grijehom za nas, njega koji nije upoznao grijeha, da mi u njemu postanemo pravednost Božja. Vi, dakle, nemate problema sa grijehom. U Božjim očima Krist se potpuno pobrinuo za vaš grijeh na križu. Ako imate ikakav problem, onda je to problem nevjere i nerazumijevanja Kristove žrtve u vašem hodu. To je problem identiteta vjernika.

Rim 8:2 "Jer zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodio me od zakona grijeha i smrti". Vaša usredotočenost treba biti na križ da vas podsjeti što to vama osobno predstavlja. Da ste otkupljeni krvlju Kristovom i slobodni od zakona grijeha i smrti. To znači hodati u Duhu. Gal 6:14 A Bože sačuvaj da se ja nečim ponosim, osim križem Gospoda našega Isusa Krista, po kome je svijet razapet meni i ja svijetu! 1.Kor 2:2 jer sam odlučio ne znati među vama ništa drugo osim Isusa Krista, i to razapetoga. 3 I ja sam bio s vama u slabosti, i u strahu i u jakom drhtanju. 4 I moja besjeda i moje propovijedanje nije bilo primamljivim riječima ljudske mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage: 5 da vaša vjera ne bude u ljudskoj mudrosti, nego u snazi Božjoj. Prijatelju, prestani svojim uzaludnim trudom da proslavljaš svoje tijelo pred Bogom. To je nemoguća misija, hodajući po tijelu samo služiš grijehu jer ti je fokus na vlastitu samopravednost i grijeh. 1.Kor 15:56 Žalac smrti je grijeh, a snaga je grijeha Zakon. Možda možeš varati ljude u crkvi, ali ne možeš prevariti Boga! Kada Bog vidi tebe, On ne vidi tvoju pravednost i ono što ti misliš da si ti učinio. Ako vjeruješ u Kristovo dovršeno djelo na križu, tada Bog vidi pravednost Kristovu koja je tebi pripisana. I to je ono što nas spašava od Božjeg gnjeva, a ne što mi činimo u ovome tijelu. Ponosi se jedino križem Kristovim i hodaj u Duhu. Neki će ljudi sada postaviti pitanje: "Što znači da sad kad smo pod milošću možemo činiti što želimo jer Bog više ne vidi naš grijeh?" Prijatelju moj, milost nas uči da se odreknemo grijeha, a jedini način da ga se odreknemo je da ne trošimo vrijeme razmišljajući na grijeh i zakon. Naš fokus treba biti na Krista, a to znači promjena uma, ne razmišljaj što smiješ i što ne smiješ, nego razmišljaj o tome da donosiš plod samo, ne fokusiraj se na grijeh i zlo, nego na dobro i pozitivno. Hodati u slobodi znači da si slobodan u glavi od zakona i grijeha.

Nauk "mrtav za grijeh i zakon" će donijeti život u tvome novomu hodu! Leptir više ne razmišlja što gusjenica smije, a što ne smije, leptir leti u slobodi, totalno je zaboravio svoj prošli život. To se zove transformacija svijesti i jedino tako možeš donijet plod Bogu. A ljubav je ta koja nas sada vodi, jer kod ljubavi nema zakona, jednostavno činiš jer to voliš. Ako nam je Bog poklonio vječni život i dao nam sve duhovne blagoslove u nebesima, tada će zahvalan vjernik hodati u ljubavi i imati pobjedu u svome životu.

Rim 6:14 "Jer grijeh neće vama gospodariti, jer niste pod Zakonom, nego pod milošću."

Gal 5:16 "Ovo kažem dakle: hodite u Duhu, pa nećete udovoljavati požudi tijela."

2.Kor 5:14 "Jer nas obuzima ljubav Kristova zato ovako prosuđujemo, da ako je jedan umro za sve, tada su svi umrli; 15 a on je umro za sve da oni koji žive ne bi više živjeli sami sebi, nego onome koji je za njih umro i uskrsnuo. 16 Zato od sada ne poznajemo nikoga po tijelu. Ako li smo i poznavali Krista po tijelu, ipak ga sada više ne poznajemo. 17 Stoga, ako je tko u Kristu, novo je stvorenje; staro je nestalo, gle, sve je novo nastalo."

Sva slava ide Bogu Ocu po Gospodu našemu Isusu Kristu, u Duhu Svetome mi te slavimo!

Petar Bradvić

Može li grijeh prebivati pored svetog Gospoda Boga?

Božja riječ kaže da smo mi već sada posjednuti s Kristom u nebeskim prostorima. Kako mi sada dok smo još uvijek u ovom grešnom tijelu možemo prebivati s pravednim i svetim Bogom u nebeskim prostorima?

Odgovor je naravno: jer imamo Kristovu pravednost na sebi. Bog nas vidi kroz Krista kao da nikada nismo sagriješili jer je krv Kristova platila za sve naše grijehe i Duh Sveti nas je zapečatio za dan otkupljenja. Naš identitet i status je u Kristu Isusu. Ako je Krist umro i uskrsnuo, onda smo i mi s njime mrtvi i uskrsli, a znamo da mrtav čovjek više ne griješi, i takve nas Bog smatra sada, naše tijelo smatra mrtvo, razapeto s Kristom.

Ali Bog koji je bogat milosrđem, zbog svoje velike ljubavi kojom nas je ljubio, i nas koji smo bili mrtvi u grijesima, oživio je zajedno s Kristom, (milošću ste spašeni!) i zajedno nas uskrsnuo i zajedno posjeo u nebeskim prostorima, u Kristu Isusu, da u vjekovima koji dolaze pokaže neizmjerno bogatstvo svoje milosti u dobroti prema nama u Kristu Isusu. Jer milošću ste spašeni, po vjeri, i to nije od vas, to je Božji dar! Ne po djelima, da se netko ne bi hvalisao. Jer njegovo smo vješto djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja je Bog unaprijed pripremio da u njima hodimo. (Efežanima 2, 4-10)

Kršćanstvo se razlikuje od svih religija, jer jedino u kršćanskoj vjeri opravdanje je postignuto na pravedan i istinit način, kroz Kristovu žrtvu kao dokaz. U milosti svojoj Bog se očitovao u tijelu, predao sebe pravedan za nepravedne, da bi nas spasio i podario nam vječni život. Kršćanstvo je vjera a ne religija. U svim izmišljenim religijama čovjek sam pokušava svojim djelima zaslužiti vječni život.
Ako čovjek ima tvrdokorno i nepokajano srce i ne vjeruje u Kristovo savršeno djelo na križu, taj skuplja na sebe gnjev za dan gnjeva i ostaje pod osudom. Jer ne vjeruje da je Krist platio cijenu, sam će ju morati platiti. Svima koji neće imati Kristovu pravednost bit će suđeno na kraju na velikom bijelom prijestolju. Kazna se mora platiti jer je Bog pravedan. Ako odbijaš vjerovati u Krista na kojem je Bog izlio svoj gnjev, tada će ga izliti na tebe.

Zato što jesmo opravdani milošću kroz vjeru, imamo mir s Bogom. Taj mir nemamo zato jer smo mi tako dobri nego zato jer smo prihvaćeni u Ljubljenome, jer je Krist umro umjesto nas. Definicija mira znači da nema Božjeg gnjeva nad nama. Svi naši grijesi su prikovani na križ i pravda Božja je zadovoljena. Opravdani Kristovom krvlju kroz vjeru u Kristovo savršeno djelo, pomireni smo s Bogom. To je Božji dar. Sada smo potpuni i prihvaćeni, imamo slobodan pristup Bogu i status djece Božje.

Hvala Bogu koji nam dade pobjedu po Gospodu našem Spasitelju Isusu Kristu!

Petar Bradvić

Grijeh i vaš identitet u Kristu

Postoje ogromne doktrine o tome tko sam ja u Kristu koje se nalaze u Rimljanima šestom poglavlju. Ove doktrine identiteta oslobađaju vas od moći grijeha i smrti.
Propuštanje ovih važnih identifikacijskih istina proizvodi razne doktrinarne pogreške.

Moj novi život u Kristu

Rimljanima 6:3-4 opisuje da smo sada mi, koji smo spašeni, poistovjećeni s Kristom.
Stari covjek, iako je svakog jutra prisutan u mom tijelu, treba se smatrati mrtvim (Rim 6,6.11).
To uči da je presuda i kazna mom starcu već gotova.
Više ne pokušavam da izgleda bolje nego što je bilo, niti ga puštam nekažnjeno da hoda okolo. Pribijen je na kalvarijski križ.

Sada nema vječne veze između mene i mog starca u Adamu (Kol 2,11).
Nisam samo predodređen da umrem, a zatim se suočim s osudom i smrću. Sada sam predodređen živjeti u Kristovom uskrsnuću (Rim 6,8).

Sloboda od greha i smrti

Kao rezultat toga, grijeh i smrt više nemaju zakonitu vlast nada mnom (Rim 6,9.14). Život koji sada živim je uskrsli Kristov život u meni, nada slave!

Bez moći vlasti, grijeh me više ne može optužiti, osuditi, ubiti ili učiniti podložnim.
Može mi se rugati kao neprežaljeni razbojnik razapet pored Isusa, ali već je mrtav. Lopov pribijen na križ!

Kad pokuša prigovoriti sudu, ne može jer je sud već razriješen, a ovrhovoditelj ga drži na električnoj stolici. Sve što bi rekao smatra se posljednjim riječima i nevažnim za njegovu smrtnu kaznu.
Smrt mi ne može zaprijetiti svojim strahom od suda, jer je moj stari covjek osuđen i mrtav je. Sada sam živ u Kristu.

Utišavanje greha i smrti

Kada se zanemare ove doktrine o identitetu, onda su sve milosne dobrobiti koje imamo u Kristu dovedene u pitanje.
Grijeh će pokušati presuditi o vašem vječnom životu pitajući: “Možemo li izgubiti svoje spasenje kada griješimo?”

Milost odgovara: “Vaše svjedočanstvo i autoritet nisu valjani na ovom sudu. Slučaj je zatvoren. Starac je već mrtav. Ovaj novi čovjek je oslobođen vaših optužbi.”

Smrt će pokušati prigovoriti: “Ali grijeh se mora suditi i patnja mora odgovarati zločinu. Nije patio!”
Milost odgovara: “Ovaj je čovjek u Kristu. Krist je jednom umro grijehu i više ne umire. Nemate pravo govoriti na ovom sudu budući da je ovaj čovjek već mrtav i uskrsnuo u Kristu.”
Ni grijeh ni smrt ne mogu učiniti ništa da promijene tko ste u Kristu, slobodni od oboje.

Pogreške u identifikaciji

Oni koji misle da grijeh njihovog starog covjeka određuje njihovu sudbinu, smjer ili dužnost, propustili su nauk o svom identitetu s Kristom, mrtvim za grijeh.
Oni koji misle da moraju patiti čak i do smrti za svoj grijeh, ne razumiju tko su u Kristu, gdje smrt nema vlast.

U Kristu možete zaboraviti svakodnevno ponovno raspeće Isusa u misi, bičevanje, djela pokore, post, hodanje po stepenicama, stigme, molitve ispovijedi i sve druge oblike patnje koje starac pokušava učiniti na sebi. pošteno se pokazati u tijelu.
Molbe nisu dobre da se spasi čovjek koji je već mrtav. Sve su beskorisne da vas oslobode vaših grijeha ili vašeg grijeha.

Kristovo dijelo protiv greha

Krist je križem riješio sve vaše probleme s grijehom. To je ono što mislimo kada kažemo: "Krist je sve to učinio".

On je učinio više od smrti umjesto tebe; umro je da bi umjesto tebe mogao pobijediti smrt u uskrsnuću.
Ne zaboravite što je Gospodin Isus Krist učinio za vas, ne samo da je umro za vaše grijehe, nego je umro za grijeh za vas.

Hvala Bogu da nas sada više ne poistovjećuje naš slab i beskorisan, pokvaren i grešan, starac, nego se sada poistovjećujemo s Gospodinom Isusom Kristom i vladavinom milosti.

Brat Kiko

Zašto više ne trebamo tražiti oproštenje za grijeh?

Grijeh je grijeh i nikada ga ne bismo smjeli olako shvaćati (Efežanima 5:6). Milost to ne shvaća olako jer zahtijeva savršenu krv Sina Božjega da plati kaznu za naše grijehe. Samo jedan naš grijeh osuđuje na smrt. Krist nas spašava od te osude djelom koje je dovršio na križu. Razlog zašto ne trebamo moliti Boga za oprost je taj što nam je on već oprostio. Posao je završen. On vam ga već nudi. Naš razgovor s Bogom trebao bi biti vjerovanje i zahvalnost što nam je oprostio kroz Kristovu krv.

“U njemu imamo otkupljenje krvlju njegovom, oproštenje grijeha.” – Kološanima 1:14

Moliti Boga da učini nešto što je već učinio samo pokazuje nedostatak vjere u njegovo završeno djelo. Dijete ne bi pitalo roditelja za ručak ako tanjur stoji ispred njega. Njihov odgovor trebao bi biti "hvala". Na isti način zahvaljujemo Bogu za njegov oprost koji nam je uručen na pladnju milosti. Bog je već oprostio onima koji vjeruju Kristovom evanđelju.

“A vi budite jedni prema drugima ljubazni, milosrdni, praštajući jedni drugima, kao što je i Bog vama oprostio u Kristu.” – Efežanima 4:32

Bog nudi ovo oproštenje svima na svijetu. Ne trebaju tražiti od njega da oprosti, već samo vjeruju da je njegova ponuda valjana kroz Isusovu krv. Ovo je evanđelje koje spašava. Ovo je služba pomirenja. Bog se s vama pomirio, pomirite se s Bogom!

„Naime, da je Bog bio u Kristu, pomirujući svijet sa sobom, ne pripisujući im njihove prijestupe; i povjerio nam je riječ pomirenja.” – 2 Kor 5:19

Brat Kiko

Moram li priznati svoje grijehe Bogu, svećeniku ili nijednom?

U kršćanstvu u osnovi postoje dvije vrste ispovijedi: aurikularna ispovijed svećeniku (rimokatolička) i izravna ispovijed Bogu u molitvi (protestantska). Trebamo li svećeniku priznati svoje grijehe da bismo dobili Božji oprost? Trebamo li priznati svoje grijehe izravno Bogu za oprost? Ili nijedna od ovih praksi nije potrebna?

Religijski “sustav kratkog računa” ispovijedanja grijeha temelji se na 1. Ivanovoj 1:9: “Ako priznamo svoje grijehe, vjeran je i pravedan da nam oprosti grijehe i očisti nas od svake nepravde.” Ono što se rijetko razumije je da ovaj stih nema nikakve veze s nama.

Prvenstveno, ne prakticiramo 1. Ivanovu 1:9 jer je Ivan Izraelov apostol (Galaćanima 2:9). Pavao je naš apostol, a ne Ivan (Rimljanima 11,13); Pavao je Božja Riječ za nas i o nama, a Pavao nikada ne piše ništa poput 1. Ivanove 1:9. Doktrina koja se nalazi u 1. Ivanovoj poslanici pripada Izraelovom proročkom programu, a ne našem misterijskom programu (Dispenzacija Božje milosti). Ispovijed grijeha bila je izraelska doktrina pod Mojsijevim zakonom (Levitski zakonik 16:21; Levitski zakonik 26:40; Brojevi 5:6,7; Ezra 10:1; Nehemija 9:16-38; Daniel 9:20; et al.). Nadalje, u Mateju 3:6 i Marku 1:5, Ivan Krstitelj vodom je krstio Židove koji su priznali svoje grijehe.

Drugo, 1. Ivanova 1:9 nije napisana spašenim ljudima; usmjereno je izgubljenim Židovima. Čitamo u 1. Ivanovoj 2,12: "Pišem vam, dječice, jer su vam grijesi oprošteni poradi imena njegova." Očigledno, postoje dvije skupine ljudi u 1. Ivanovoj: neki su spašeni (oprošteno), a neki izgubljeni (nije im oprošteno). U 1. Ivanovoj 1,9 Ivan potiče izgubljene Židove da priznaju svoje grijehe kako bi bili spašeni. Drugim riječima, 1. Ivanova 1:9 je spasonosni stih za izgubljene Židove – nije bio ni za jedne vjernike, za vjernike Židove ili za nas!

Prije nego što je Isus napustio planet, dao je svojim apostolima moć da opraštaju grijehe u njegovoj odsutnosti, jer će im na dan Pedesetnice dati Duha Svetoga i oni će nastaviti činiti ono što je On činio posljednje tri godine. Trebali su nastaviti s obraćenjem Izraela. Ivan 20:21-23: “[21] Tada im Isus opet reče: “Mir vama! Kao što mene posla Otac, i ja šaljem vas. [22] Rekavši to, dahne u njih i reče im: 'Primite Duha Svetoga!' [23] Kome otpustite grijehe, bit će im oprošteni; i čije grijehe zadržite, zadržani su.” Izraelski apostoli oslobodili su se ove dužnosti u Galaćanima 2,7-9 i predali nas pogane apostolu Pavlu. (Riječima, rimokatolički dokazni tekst Ivana 20:21-23 neovlašćuju svoje svećenike da opraštaju grijehe u našem programu, ali izraelske apostole da opraštaju grijehe Izraelu u izraelskom programu. Prema kontekstu, Ivan 20:21-23 nema apsolutno nikakve veze s nama u ovoj, Dispenzaciji milosti, i nema nikakve veze s onim što Bog čini danas.)

Na kraju, ne prakticiramo ispovijedanje grijeha jer su naše spasenje i zajedništvo s Bogom neovisni o našem djelovanju. Oprošteno nam je, osim svega što smo učinili. U Kološanima 2:13, naš apostol Pavao nam govori da su nam “oprošteni svi prijestupi [u Kristu].” Efežanima 4:32 kaže: “Bog vam je oprostio poradi Krista.” I Kološanima 3:13, "kao što je Krist vama oprostio, činite i vi." Oprošteno nam je ( prošlo vrijeme ), ne zato što priznajemo svoje grijehe, već zbog Kristovog dovršenog križnog djela na Kalvariji. U Kristu imamo neprekinuto zajedništvo s Bogom zauvijek i zauvijek. Koliko puta nam može biti oprošteno svenepravednost?" Samo jednom. U Kristu, sada i zauvijek, oprošteni su nam svi grijesi - prošli, sadašnji i budući!

Brat Kiko