Dela Apostolska

DELA APOSTOLSKA

Pisac ove knjige je apostol Luka, koga je Pavle nazvao „ljubaznim lekarom“ (Kol. 4:14). Jednostavnim poređenjem 1:1-2 sa Lukom 1:1-4, očigledno je da je Luka pisac. Napisao je Dela negde nakon prve Pavlove službe u Rimu, jer se tu njegova povest završava 28. (početkom 60 -ih godina naše ere). Luka je bio s Pavlom do njegove smrti (2. Tim. 4:11) i znamo da se Pavlova služba nastavila i nakon Dela 28. Pa zašto je Luka zaustavio zapis tamo gde je to učinio? Jer knjiga Dela apostolska beleži pad Izraela. Bog je svoju izabranu naciju ostavio po strani kroz tranziciju dok je među njima pozvao verni ostatak. Dela se završavaju okončanjem te tranzicije.

Evanđelje po Luki beleži „sve ono što je Isus POČEO činiti i poučavati, do dana u koji je vaznet“. Knjiga Dela apostolska nastavlja tamo gde je Lukino evanđelje stalo i beleži ono što je Isus NASTAVIO činiti s neba preko Duha Svetoga poslanog da osnaži apostole. Upoređujući kako je Evanđelje po Luki zaključeno (24:36-53) s otvaranjem knjige Dela apostolska (1:1-12) jasno je da su Dela nastavak Luke. Stoga se isti program izraelskog kraljevstva zabeležen u Evanđeljima nastavlja u Delima apostolskim.

Poruka Izraelu u evanđeljima bila je „pokajte se, jer se približilo kraljevstvo nebesko“. Kraljevstvo nebesko je doslovno i vidljivo kraljevstvo koje će Bog nebeski uspostaviti na zemlji (Dan. 2:44). Hrist će vladati s Davidovog prestola u Jerusalimu, a Izrael će biti kraljevstvo sveštenika sa vlašću nad narodima. No, Jevreji su odbacili svog kralja i razapeli ga. Mnogi pogrešno misle da je Bog stavio Izraela na stranu u vreme krsta i započeo ovu sadašnju dispenzaciju. Međutim, razmislite o onome o čemu se Isus molio sa krsta (Lk. 23:34). I Hristos i Petar (Dela 3:17) su rekli da su Jevreji razapeli svog kralja u neznanju i da im se stoga daje prilika da se pokaju. Ako ćemo razumeti knjigu Dela, MORAMO razumeti da ona beleži obnovljenu ponudu kraljevstva izraelskom narodu (Dela 3:19-21).

Moramo takođe shvatiti da Dela nisu knjiga učenja. To je istorijski zapis o prelasku Boga iz Izraela u Telo Hristovo; od evanđelja kraljevstva do evanđelja milosti Božje; od službe Petra (1-12) do službe Pavla (13-28). Dela su PRELAZNA knjiga jer jedna dispenzacija bledi (Zakon), a druga nastupa (Milost). Uvreženo mišljenje o Delima apostolskim je da je to prvenstveno zapis o rođenju i rastu crkve u ovom dobu. Pretpostavljaju da ona sadrži nauku i praksu crkve u njenom najčišćem obliku. Rečeno nam je da trebamo nastojati slediti obrazac u Delima.

Problemi:

1. Koju poruku trebamo propovedati onima koji žele znati kako da se spasu, Dela apostolska 2:37-38 ili 16:30-31?
2. Gde i kome trebamo propovedati? Trebamo li, poput 12 apostola, početi u Jerusalimu (1:8)? Ili bismo, poput Pavla, trebali otići iz Jerusalima i otići daleko do pagana (22:21)?  
3. Trebamo li propovedati samo Jevrejima (11:19), prvo Jevrejima pa tek onda paganima (18:6), ili svima podjednako?
4. Da li primamo Duha Svetoga nekoliko godina nakon pokajanja i krštenja (2:4), neposredno nakon pokajanja i krštenja (2:38), nakon što su apostoli iz Jerusalima položili ruke na nas (8:14-17), pre krštenja (10:44-48)?
5. Kako ćemo postupati s novcem? Trebamo li prodati svu svoju imovinu i imati sve zajedničko s crkvom (Dela 2:44-45; 4:32-35) ili bismo trebali raditi za naše potrebe (20:33-34)?
6. Trebamo li očekivati ​​čudesno izbavljenje, poput puštanja Petra iz zatvora (Dela apostolska 12:7) ili zatočeništvo u lancima s Pavlom (Dela apostolska 26:27)?  

Pokušaj korištenja knjige Dela apostolskih za doktrinu može biti vrlo opasan! Ova prelazna knjiga je poput mosta koji nas vodi od jedne do druge dispenzacije. Mnoge verske grupe prolaze kroz dela biranjem i odabirom stihova koji izgleda podržavaju njihova uverenja. Baptisti uče da je krštenje vodom bitno za spasenje i zato se zakače na 2:38. Harizmatici uzimaju jezike u Delima 2, ali zanemaruju 2:44-45.

Tačan stav Dela je da je od početka do kraja prvenstveno izveštaj o padu Izraela. Objašnjava korak po korak zašto je izabrani narod morao biti ostavljen po strani i spasenje poslano paganima osim njih (13:46; 18:6; 28:28). Otkriva zašto je poverenje dvanaestorice moralo biti obustavljeno, a drugi apostol uzdignut da ode paganima sa evanđeljem milosti Božje.

Knjiga se može podeliti u dva glavna odeljka. U prvom delu knjige Petar je istaknut, a područje rada je Jerusalim (1-12). U drugom delu knjige Pavle je istaknut i područje rada je Antiohija (13-28). Postoje neke razlike u vezi Pavlove službe tokom tranzicije dok je radio na tome da izvuče ostatak iz Izraela.

Razumevanje knjige Dela apostolskih ključno je za razumevanje Novog zaveta. Kad bismo proučavali evanđelja od Mateja do Jovana, a zatim prešli pravo na Rimljane, bili bismo jako zbunjeni! Ključ proučavanja Biblije je ispravna podela (2. Tim. 2:15). Glavna podela u Bibliji je između proročanstva i tajne (Dela 3:21 s Rim. 16:25). Knjiga Dela apostolska otkriva prelaz između proročkog programa za kraljevstvo Izraela i programa tajne za Telo Hristovo. O tajni se ne govori doktrinarno u Delima jer je bila Gospodnja volja da Pavle to objavi, a ne Luka.

DELA APOSTOLSKA 2. POGLAVLJE

Da li je u tom poglavlju početak Tela Hristovog kako kaže 95 % hrišćanskih crkava? Šta kaže Biblija:
U Del 2,1-4 vidimo da se radi o Pedesetnici koja je jasno jevrejski praznik koji je prorečen još u Starom zavetu (3 Moj 23, 15-17; Joil 2, 28-29). U stihu 5 jasno stoji da su u Jerusalimu i da su "pobožni Judeji iz svakog naroda pod nebom". U stihu 10 i 11 vidimo da se radi i o prozelitima (ljudi koji su se obrezali i prešli u judaizam) a svi jezici koji su nabrojani su samo različiti jezici ili dijalekti kojim govore Jevreji koji su odrasli u drugim krajevima. Stih 14- Opet vidimo da se Petar obraća i kaže: " "Judeji i vi svi što živite u Jerusalimu" (opet prozeliti). Vidimo takodje da Petar stoji sa Jedanaestoricom znači 12 apostola koji su za Izrael (Mat 10,1-6). U stihu 16 do 22 navodi se proročanstvo iz Joila tako da vidimo nešto što je prorečeno a znamo da mi danas telo Hristovo živimo u doba milosti koje je bilo tajna ( Kol 1,26-27; Efe 1,9-10)

Stihovi od 22 do 39- opet imamo na početku "ljudi Izraelci" gde je očigledno kome se Petar obraća. Zatim sve do 39. stiha on govori o dogadjajima koji su se desili: prekorava Izraelce što su odbacili i ubili Hrista; govori im o vaskrsenju i sve to poredi sa Davidom (najvećim jevrejskim carem ) citirajući i Psalme. Sve ovo očigledno pokazuje da Tela Hristovog nigde i dalje nema u ovim stihovima. Stih 36: " Stoga neka sav DOM IZRAILJEV sigurno zna da je Bog učinio Gospodom i Hristom ovog Isusa koga ste VI RASPELI". Takodje stihovi direktno govore o jevrejskoj crkvi u to vreme ( 1 Sol 2, 14-15; Marko 15,13-15)

U stihu 41 stoji još jedna važna stavka da se dodade još 3000 duša crkvi. Znači crkva već i pre toga broji hiljade vernika a piše u tekstu "DODADE SE crkvi". Kako se može dodati nečemu što je tek nastalo a i isto tako kako već toliko vernika postoji ako je tek u Del 2,1 nastalo nešto potpuno novo ?
Stihovi 42 i 43 vidimo da su svi na okupu i da apostoli čine čudesa( to je prva crkva imala darove Duha da bi se lakše širilo jevandjelje kraljevstva) U današnjoj crkvi- Telu Hristovom nema više duhovnih darova jer je Bilbija kompletirana ( 1 Kor 13, 8-13)

U stihovima 44 i 45 vidimo da su vernici prodavali sve i živeli zajedno jer i to je bila zapovest za prvu crkvu tj malo stado (Mat 19,16-23). U delima 5 Ananija i Safira su ubijeni jer nisu prodali sve što znači da je to bila obaveza. Jevreji su čekali dolazak kraljevstva u to vreme (Mat 3,2; Mat 4,17) i zato su morali da sve prodaju i uzdaju su u veru da će Gospod zaista doći. To ne važi za nas danas jer da važi svaki pastor svake hrišćanske crkve prodao bi sve i ne bi smeo imati nista a mi vidimo da to nije slučaj. Čak su kasnije Pavlovi vernici slali pomoć Jevrejskim crkvama što je još jedan dokaz da nisu prodavali sve (1 Kor 16,1-3) a isto tako imali su materijalno bogatstvo i svoje domove (1 Tim 3,5-6). To je u skladu sa praznikom senica (koliba) koju si Jevreji vekovima praznovali (3 Moj 23,41-42; Jer 30, 10-11). Stihovi 46 pa do kraja poglavlja govore još jednu veliku stvar. Kaže stih "Svakodnevno su bili jednodušno u HRAMU..". Kako je moguće da su hrišćani tj pagani ili neznabošci ušli u jevrejski Hram a to je strogo zabranjeno i nemoguće po Bibliji ? (otk 11, 1-2) Očigledno je ovde reč o obrezanim jevrejskim vernicima koji i dalje drže zakon (Mat 23, 1-3). Jedini odgovor i na ovo pitanje je da su u to Jevreji i jevrejska crkva iz prvog veka.

Kao još jedan dokaz da crkva telo Hristovo nije nastala u Delima 2 su razlike u krštenjima. Dela 2,38- vidimo krštenje u Ime Isusa Hrista. Očigledno je neophodno krštenje vodom a jasniju sliku imamo u Mateju 3,11. Očigledno postoje 3 krštenja u tom stihu (vodom, duhom svetim i ognjem). Tako da i vernici u delima 2 nakon pokajanja se krste vodom u Ime Isusa Hrista. Luka 3,21- Isus i ostali se krste vodom jer je obavezno to krštenje (Mar 1,4; Marko 16,16). Isto tako zaključili smo da postoje najmanje tri različita krštenja.

Sa druge strane Pavle govori nešto sasvim drugo. Govori da postoji samo jedno krštenje (Efe 4, 4-5). U 1 Kor 12,13 jasno vidimo da je to duhovno krštenje. Znači nigde nema ni vode ni ognja ni više vrsta krštenja nego samo jedno i to krštenje Duhom Svetim za večno spasenje.

Očigledno se radi o dve različite grupe ljudi tako da stih iz Dela 2,38 nema veze sa današnjom crkvom.
Opšti zaključak je da se celo drugo poglavlje Dela apostolskih odnosi na Jevreje i jevrejsku crkvu (malo stado ) iz prvog veka. Nigde nema ni napomene da dolazi nešto novo i da se odnosi na neznabošce. Jasno Pavle potvrdjuje da je on prvi doneo nešto novo (1 Tim 1,16). Vidimo da Petar nastavlja sa krštenjem koje su nagovestili i ostali apostoli i da se svi vernici drže zajedno na okupu (prodali su sve ) i slave jevrejske praznike iz SZ. Isto tako skupljaju se čak i jerusalimskom hramu. Jasno je da telo Hristovo ne počinje u delima 2 nego tek kasnije sa pojavom apostola Pavla a ovo je samo nastavak starozavetne priče o Izraelu.

Petar Vulović

PEDESETNICA

Na dan Pedesetnice, Bog je dao Svetog Duha Petru i jedanaestorici.

Petar je citirao proroka Joila da će Bog izliti svoj Duh na svako telo u poslednjim danima, ali Petar se obratio samo jevrejskom narodu, a ne svakom telu.

Nejevreji nisu bili uključeni u Petrovu poruku (Dela 2:14, 22-23, 29, 39).

Petar je shvatio da Jevreji moraju biti prvi prema Isusovom uputstvu: “I da se u njegovo ime propoveda pokajanje i oproštenje greha među svim narodima, počevši od Jerusalima” (Luka 24,47, Dela 1,8).

Pedesetnica je bila početak ispunjenja Božjeg obećanja o izlivanju Svetog Duha i Petar se obratio jevrejskom narodu da se pokaju što su razapeli svog Mesiju, budu kršteni i veruju da je Isus bio Hrist (Dela 2:36-38).

Da su to uradili, primili bi Duha Svetoga.

Tek nakon što se Izrael pokaje, nacija je mogla ispuniti duhovne aspekte Avraamovog saveza da bude blagoslov za neznabošce (Zah 8:20-23).

Jevrejski narod će jednog dana (u 70oj Danilovoj sedmici) poslušati Boga kada im Bog omogući kroz snagu Svetoga Duha - Novi savez.

DJELA 2:38 NISU PROPOVIJEDANJE O KRIŽU

“Ljudi i braćo, što da radimo? Tada im Petar reče: Obratite se i neka se svatko od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje grijeha i primit ćete dar Duha Svetoga. – Djela apostolska 2:37-38

Ako su Djela 2:38 evanđelje koje danas spašava, onda nema razloga propovijedati dovršeno djelo križa za spasenje. Nakon što je Petar osudio Izraelce za ubojstvo Isusa, koji je bio i Gospodin i Krist, mnogi u gomili tražili su izbavljenje od njihovih djela. Što bi trebali učiniti da se spase od Božjeg gnjeva koji bi sigurno došao kao rezultat njihovog odbacivanja Krista? Petrov odgovor nije uključivao povjerenje u dovršeno Kristovo djelo na križu. Zapravo, njegov odgovor uopće nije uključivao križ!

Pokajanje i krštenje

Petar nije propovijedao križ za spasenje, nego ih je umjesto toga sve pozvao na obraćenje i krštenje za oproštenje grijeha. Ovo je bila ista poruka Ivana Krstitelja godinama ranije prije Kristova križa.

“Ivan je krstio u pustinji i propovijedao krštenje obraćenja za oproštenje grijeha.” – Marko 1:4
Ivan nije krstio u ime Isusovo, ali je njegovo krštenje pomoglo da se Isus identificira kao Sin Božji (Ivan 1:31). Postojala je jedna razlika u poruci koju je Ivan propovijedao. Ovo krštenje vodom trebalo je biti "u ime Isusa Krista".

Ime Isusa Krista

Isus i učenici krstili su Ivanovim krštenjem pokajanja tijekom svoje trogodišnje službe prije križa. Osim što je njihova poruka također uključivala identifikaciju Isusa kao prorečenog Krista.

“Tko u njega vjeruje, ne osuđuje se, a tko ne vjeruje, već je osuđen jer nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.” – Ivan 3:18. Biti kršten značilo je da primaju pokajanje i oproštenje grijeha kao pripremu za dolazak kraljevstva, ali također vjeruju da je Isus Krist Kralj za kojeg je Ivan rekao da će doći. “I sav narod koji ga je slušao, i carinici, opravdaše Boga krsteći se Ivanovim krštenjem.” – Luka 7:29

Imenovanje Isusa iz Nazareta Izraelovim Kristom bila je svrha Gospodinove službe Izraelu. Na tom je pitanju Isus procijenio kako je njegova služba primljena. „Kad je Isus došao u krajeve Cezareje Filipove, upita svoje učenike govoreći: Što ljudi drže za koga ja, Sin Čovječji? – Matej 16:13. Sve se to propovijedalo prije događaja križa. Štoviše, propovijedalo se a da učenici nisu razumjeli križ (Mt 16,21-23). Križ se nije propovijedao kao sredstvo spasenja za sve. Ono što se propovijedalo bilo je ime Isusa Krista.

Dar Duha Svetoga

Nova stvar u Petrovoj poruci na Pedesetnicu bila je prisutnost obećanog Duha Svetoga.
Djela 2:38 dodaju kao posljedicu krštenja Ivanovim krštenjem i imenovanja Isusa Kristom, primanje dara Duha Svetoga.

Proroci su govorili o Duhu Svetom (uključujući Ivana Krstitelja – Matej 3:11). Isus je poučavao da će Duh Sveti biti neophodan kako bi Izrael ušao u svoje kraljevstvo. “Isus odgovori: Zaista, zaista, kažem ti, ako se tko ne rodi od vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje.” – Ivan 3:5

Duh Sveti će dati potrebnu snagu da se Izraelov novi savez ispuni (Ez 36,26). Kako se Božja namjera za Izrael razvijala, Djela 2:38 bila su točno na vrijeme, ali nisu uključivala otkrivenje misterija ili evanđelje o križu.

Nestali križ

Do vremena kada je Petar propovijedao Djela 2:38, Krist je umro i uskrsnuo, ali njegova poruka nije nudila križ za spasenje. Križ je bio sredstvo osude. Bila je to još jedna karika u dugom lancu u kojem su Izraelci ubijali svoje proroke, a potom su bili pozvani na pokajanje. Vrijeme je istjecalo za Izrael, ali Bog je još uvijek davao priliku da im bude oprošteno prema Gospodinovom zahtjevu.

„Tada reče Isus: Oče, oprosti im! jer ne znaju što rade.” – Luka 23:34

Ako je propovijedanje Kristova križa za spasenje mjera današnjeg spasenja, onda Djela apostolska 2,38 nisu evanđelje koje danas spašava. Ako su Djela 2:38 evanđelje koje danas spašava, onda ne trebamo razumjeti ili propovijedati dovršeno djelo Kristova križa da bismo spasili. Bože sačuvaj. „Jer Krist me nije poslao da krstim, nego da propovijedam evanđelje, ne mudrošću riječi, da ne bi obezvrijeđen križ Kristov. Jer propovijedanje o križu ludost je za one koji ginu; ali za nas koji smo spašeni to je Božja sila.” – 1. Korinćanima 1,17-18

Petar još nije znao što je kasnije objavljeno apostolu Pavlu o križu. Uz punu Bibliju, danas nemamo isprike da ne čitamo dalje od Djela 2:38.

Brat Kiko

DISPENZACIJSKI ZNAČAJ DELA 13

Verujemo da je ovo sadašnje doba milosti počelo Pavlovim obraćenjem u Delima 9 (1 Tim. 1:12-16). Dela 13 takođe imaju veliki dispenzacijski značaj. Pavle ima službu koja je odvojena od dvanaest apostola. Njegova služba paganima nije bila zasnovana na usponu Izraela, već na njihovom padu (Rim. 11:11-15).

U Delima 13:

1. Pavle je odvojen za svoju posebnu službu među neznabošcima i poslan je iz nejevrejske crkve.
2. Pavle je proglasio privremeno slepilo za jednog Jevrejina otpadnika koji je pokušao sprečiti nejevreja da čuje reč Božju, i kao rezultat te slepoće pagani su poverovali. Ovo je bilo prvo zabeleženo Pavlovo čudo i pruža dispenzacionalnu sliku ovog sadašnjeg doba (Rim. 11:25).
3. Saul će biti poznat pod paganskim imenom Pavle nadalje.
4. Napomena stih 13 - To su bili "Varnava i Savle." Savle se spominje poslednji među prorocima i učiteljima u Antiohiji. Od ovog trenutka, to će biti Pavle. Mislimo da je to imalo veze sa odlaskom Jovana Marka u 13:13. Marko, koji je bio u srodstvu sa Varnavom (Kol. 4:10), bio je iz crkve u Jerusalimu i imao je poteškoća sa Pavlovom službom paganima. Kasnije je priznao Pavlov autoritet i postao mu koristan za službu (2. Tim. 4:11).
5. Prvu zabekeženu poruku opravdanja verom bez dela Pavle je (stih 39) propovedao Jevrejima i svima koji su se bojali Boga među paganima (stih 26).
6. Pavle je dao važno upozorenje Jevrejima i dao važnu izjavu u vezi sa njegovom službom (stihovi 40-47).
7. Pavle je dao svoju prvu od tri izjave da se okreće od Jevreja da propoveda paganima (stih 46).
8. Mnogi neznabošci su spašeni u gradu, izvan sinagoge i osim Jevreja (stihovi 48-49).
9. Učenici su bili ispunjeni Duhom Svetim (stih 52) po prvi put bez ikakvog spominjanja krštenja u vodi ili polaganja ruku.