Duhovni darovi i službe

KAKO SVETI DUH DELUJE DANAS?

Biblija uči da postoji jedan istinski i živi Bog koji se objavljuje kao: Otac, Sin i Sveti Duh (1 Jn.5:7). Nemoguće je živeti pobednički hrišćanski život bez sile Duha Svetoga. Stoga, moramo biti utemeljeni na onome šta Biblija kaže o službi Svetog Duha u verniku u ovom sadašnjem dobu milosti. Sveti Duh je sigurno delovao u prethodnim dispenzacijama (Post 6:3), ali nije delovao na isti način kao danas.

Evo jednostavnog pregleda kako Sveti Duh deluje u verniku danas:

Odnos Svetog Duha prema verniku

Svaki vernik je u Duhu i Duh je u svakom verniku. To je rezultat delovanja Duha:

1. On nas obrezuje – (Kol. 2:8-11) Čovek je trodelno biće (duh, duša i telo, 1. Sol. 5:23). Kada je Adam pao, umro je duhovno (odvojen od Duha Božijeg), njegovo telo je postalo pokvareno, a njegova duša i duh su se zalepili za telo. To je stanje svih koji su rođeni od tela. Nakon spasenja, Hristos, Duhom, odseca našeg unutrašnjeg čoveka od spoljašnjeg čoveka. Naš položaj više nije "u telu".
2. On nas krsti – (Kol. 2:12) Ovo krštenje je jednako duhovno kao i obrezanje u stihu 11 (Rim. 6:3-4; 1. Kor. 12:13; Gal. 3:27-28) . Reč “krštenje” prvenstveno znači “identifikacija” i ne uključuje uvek vodu. Ovo je spason osno krštenje i ne treba ga mešati sa Delima Apostolskim 1:5.
3. On nas preporađa – (Titu 3:4-7) Spasenje nije reformacija tela već regeneracija (novo stvorenje) Duhom.
4. On obitava u nama – (Rim. 8:9, I Kor. 6:19) Duh živi u svakom verniku. Činjenica da On STANUJE u nama (stalni boravak) znači da smo sigurni.
5. On nas pečati (Ef. 1:13-14) – Duh Sveti je garancija (zalog) da pripadamo Bogu i da je naše spasenje sigurno.

Ovih pet doktrina nisu zasnovane na osećajima i iskustvu, već na Božjoj reči. Oni su istiniti za svakog vernika, znali mi to ili ne. Mnoge stvari se dešavaju prilikom spasenja o kojima moramo naučiti proučavajući Sveto pismo.

Odgovornost vernika prema Duhu Svetom

Iako se položaj vernika u Duhu nikada ne menja, naše stanje je uslovljeno time da ispunimo svoju odgovornost prema Njemu.

1. Upoznajte ga kroz Njegovu reč (2. Kor. 11:4; 1. Tim. 4:1).
2. Hodite u Duhu (Gal. 5:25) – kako to izgleda? (Gal. 4:19; 5:22-23).
3. Ne žalostite Ga (Ef. 4:30-32).
4. Tražite da budete ispunjeni Njime (Ef. 5:18-21). Ovo nije događaj sa natprirodnim manifestacijama kao u Delima apostolskim, već cilj prema kojem treba težiti (Fil. 3:12-14). Mi smo ispunjeni samo u onoj meri u kojoj smo Mu predani i ispunjeni Njegovom rečju (Kol. 3:16).

Rezultati Duha Svetoga u verniku

Šta možemo očekivati ​​kada hodimo u Duhu?

Šta NE očekivati?

1. Znaci i čuda - Znaci iz perioda Dela Apostolskih su prestali (1. Kor. 13:8-13).
2. Emocije – Mnogi uče da je “gubitak kontrole nad emocijama” dokaz da ste ispunjeni Duhom. Ipak, plod Duha je UZDRŽANJE! Nema ništa loše u jakim emocijama, ali one mogu biti varljive.
3. „Tihi glas“ koji nam govori šta da radimo.

Šta očekivati?

1. Prosvetljenje duhovne istine (1. Kor. 2:7-16).
2. Pobeda nad telom (Gal. 5:16-21).
3. Plodnost (Gal. 5:22-23).
4. Zajednica s Bogom (2 Kor. 13:14, Ef. 6:18).

GOVORENJE U JEZICIMA

Zagovornici karizmatskog pokreta tvrde da trebamo biti "ispunjeni Duhom Svetim koje potvrđuje govor u jezicima." Moramo li govoriti u jezicima da bi bili spašeni? Je li govor u jezicima potvrda našeg spasenja?

Uzmite u obzir da nećemo apelirati na teološki sustav za odgovore na ova pitanja; Crkvena tradicija, iskustva i pretpostavke nas ne interesiraju; ono što je jedino važno je ono što veli riječ Božja.

Da vidimo što je Apostol Pavao napisao i 1.Korinćanima 12:10,28,30 o duhovnim darovima:

(10) a drugome činjenje čudesa; a drugome prorokovanje; a drugome raspoznavanje duhova; a drugome različite vrste jezika; a drugome tumačenje jezika.
(28) I neke je Bog postavio u crkvi: prvo apostole, drugo proroke, treće učitelje; zatim čudesa, onda darove ozdravljanja, pomoći, upravljanja, različite jezike.
(30) Imaju li svi darove ozdravljanja? Govore li svi jezike? Tumače li ih svi?

Naravno, neki od tih Kršćana su imali dar govora jezicima.

U Marku 16:17, Gospod Isus Krist veli, " A ovi će znakovi pratiti one koji povjeruju: u moje ime će đavle izgoniti, novim će jezicima govoriti,"

Pavao također piše, "Zahvaljujem Bogu svojemu, govorim jezike više od svih vas;" (1.Korinćanima 14:18).

Govor u jezicima je definitivno biblijski, jer stihove koje smo prikazali demonstriraju da su određeni Kršćani i Židovski vjernici imali duhovni dar jezika. Ali, je li govor u jezicima nešto što bi Kršćani danas trebali prakticirati? (Na to pitanje ćemo malo kasnije odgovoriti.) Biblija jasno spominje "govor u jezicima," ali prije nego razmotrimo tu temu malo dublje, moramo definirati taj termin onako kako ga Biblija opisuje i tumači, a ne kako nas neka denominacija uči.

Kao prvo, što znači taj "govor u jezicima" u Bibliji?

Danas, članovi crkve tvrde da govore takozvanim "anđeoskim jezikom," nekim posebnim molitvenim jezikom kojega samo Bog razumije. Nakon slušanja tih ljudi koji "mole u Duhu," zaključujemo da to nije ništa razumno: "Hastala šandala gubla hubla oki pinoki tatara ratre ta." dok ostali ponavljaju "Isus, Isus, Isus." Ovakvo ponašanje je povezano sa Orijentalnim religijama "Molitve disanja" i sa katoličkim repetitivnim molitvama krunice. Ukratko, isprazne i beskorisne religijske besmislice!

Korint je definitivno bio duhovno najnezrelija Kršćanska zajednica koju je Pavao poznavao. Ti vjernici su voljeli službe nabijene osječajima, emocionalna punjenja, i željeli su biti u središtu pažnje. I to je većinom opis današnjih crkvi, nažalost!

Korinćani su iskorištavali duhovne darove, zato je Pavao posvetio tri poglavlja (1.Korinćanima poglavlja 12, 13 i 14) da razjasni te probleme. U 14.poglavlju se potpuno bavi govorom u jezicima.

U 1.Korinćanima 14:2, 4, 13, 14, 19 i 27, Pavao spominje govor u "nepoznatom jeziku." Ta riječ "nepoznatom" ukazuje na strani jezik nerazumljiv slušateljima.

Neki vjernici u Korintu su voljeli privlačiti na sebe pozornost zloupotrebljavajuči jezike.

BOŽJI DAR JEZIKA SU ODUVIJEK BILI INTELIGENTI I RAZUMNI LJUDSKI JEZICI, DIJALEKTI.

Apostol Pavao potvrđuje da je govor u jezicima u Pismu oduvijek jezik koji može biti preveden i razumljiv (profitabilan). Zapisao je u 1.Korinćanima 14:7 Čak i nežive stvari daju zvuk, bilo svirala ili harfa, ako li ne daju različite zvukove, kako će se raspoznati što svira svirala ili harfa? 8 Jer ako truba daje nepouzdan zvuk, tko će se spremiti za bitku? 9 Tako i vi: ako jezikom ne izgovorite riječi koje se lako razumiju kako će se znati što je rečeno? Jer ćete govoriti u zrak. 10 Postoji na svijetu toliko vrsta glasova, a ni jedan od njih nije bez značenja. 11 Stoga, ako ne raspoznajem značenje glasa, bit ću stranac onomu koji govori, a onaj koji govori bit će stranac meni. 12 Tako i vi, budući da ste revni za duhovnim darovima, tražite kako biste se njima odlikovali za izgradnju crkve! 13 Zato tko govori nepoznatim jezikom neka se moli da bi mogao protumačiti. 14 Jer ako se molim nepoznatim jezikom, moj se duh moli, ali moj je razum besplodan. 15 Što ću onda? Molit ću duhom, a molit ću i razumom; pjevat ću hvale duhom, a pjevat ću i razumom. 16 Inače kad blagosiljaš duhom, kako će onaj koji zauzima mjesto za neupućenog reći “Amen” na tvoju zahvalu, pošto ne razumije što govoriš? 17 Jer ti, uistinu, dobro zahvaljuješ, ali se drugi ne izgrađuje.18 Zahvaljujem Bogu svojemu, govorim jezike više od svih vas; 19 ali u crkvi radije kažem pet riječi svojim razumom, da bi se mojim glasom i drugi poučili, nego deset tisuća riječi nepoznatim jezikom.

Što je Pavao rekao u 19 stihu? "ali u crkvi radije kažem pet riječi svojim razumom, da bi se mojim glasom i drugi poučili, nego deset tisuća riječi nepoznatim jezikom."

Govoriti 10 000 riječi nepoznatim jezikom ne koristi nikome! Govoriti razumno, a ne nekim "anđeoskim jezikom" kojega nitko ne razumije. Bog nije autor nereda i konfuzije, zato ako danas nije razumljiv jezik koji profitira slušateljima, tada je beskorisno.

Najbolje i najjasnije ćemo razumjeti kako su darovi jezika djelovali i operirali, i koja im je svrha bila u Bibliji tako što ćemo pročitati što piše u Djelima 2, na Dan Pedesetnice kad se izlio Duh Sveti na Dvanaest Apostola.

Djela 2:4 I svi su se oni napunili Duha Svetoga te počeli govoriti drugim jezicima, kako im je već Duh davao govoriti. 5 A tamo su u Jeruzalemu boravili Židovi, pobožni ljudi iz svakog naroda pod nebom. 6 A kad je nastao taj huk, mnoštvo se skupilo i zbunilo se, jer ih je svatko čuo kako govore njihovim vlastitim jezikom. 7 I svi su bili zadivljeni i začuđeni govoreći jedan drugome: “Gle, nisu li svi ovi što govore Galilejci? 8 Pa kako mi čujemo svakoga na svojem jeziku u kojem smo se rodili? 9 Parti i Međani, i Elamljani, i stanovnici Mezopotamije, i Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, 10 Frigije i Pamfilije, Egipta i dijelova Libije krajeva oko Cirene; i pridošlice iz Rima, Židovi i prozeliti, 11 Krećani i Arapi; čujemo ih kako govore našim jezicima o čudesnim Božjim djelima.”

Na Židovski blagdan Pedesetnice, u Jeruzalemu su boravili Židovi "pobožni ljudi iz svakog naroda pod nebom" (5 stih). Ti Židovi nisu govorili Hebrejski, Grčki, ili Aramejski, stoga da bi razumjeli Joelovo proroštvo koje se trebalo ispuniti na Danielov sedamdeseti tjedan, Bog Duh Sveti je nadahnuo Izraelskih Dvanaest Apostola da propovjedaju riječ Božju na najmanje 15 različitih dijalekata, to su jezici naroda otkuda su ti Židovi došli. I ti Židovi su bili zapanjeni da neškolovani Galilejci govore sve te jezike koje nikada nisu učili. To je bio dar jezika!!

Ti različiti ljudski jezici iz cijelog svijeta su rezultat Božjeg Suda na buntovno čovječanstvo kod Kule Babilonske (Babel) koje čitamo u Postanku 11:1-9. U Izraelskom zemaljskom kraljevstvu, koje će se ispuniti u budućnosti, to prokletstvo jezika (kod Babela) će biti "preokrenuto". U Zahariji 8:23 piše: "Ovako govori GOSPOD nad vojskama: U one dane će deset ljudi od svih jezika nežidovskih naroda hvatati za skut onoga tko je Židov govoreći: Idemo s vama; jer smo čuli da je s vama Bog."

Izrael je dobio dar govora u jezicima tako da evangelizira Pogane (kao što će i činiti kad Isus Krist ponovno dođe u Milenijskom kraljevstvu). Izrael je isto tako Božji narod "znakova i čudesa."

"Jer židovi znak ištu" (1.Korinćanima 1:22a). Da bi pokazao da On djeluje u njihovoj sredini, Bog će izvesti čudesna djela da Izrael spozna, vidi i čuje. To se ispunjavalo u "starozavjetnim" Svetim pismima, Četiri evanđelja, pa čak i na ranom periodu kjnige Djela za Izrael.

U Djelima 10:45-47 vidimo kako je Bog naučio Izraelce korištenje dara jezika.
Djela 10:45 A vjernici iz obrezanja koji su došli s Petrom bili su zapanjeni zato što se i na Pogane izlio dar Duha Svetoga. 46 Jer su ih čuli gdje govore jezicima i veličaju Boga. Tada je Petar progovorio: 47 “Može li tko zabraniti vodu, da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga isto kao i mi?”

Uočite kako su to bili razumni strani ljudski jezici po daru, jer inače Židovi ne bi razumjeli je li ti Pogani "veličaju Boga" ili ga proklinju, što se ne bi moglo razumjeti da je to bilo obično frfljanje kao danas! Bog je izlio dar govora u jezicima na Pogane tako da pokaže Izraelu da će Bog sada spašavati Pogane.

To je razlog zašto je govor u jezicima postojao u Pavlovoj službi i u početku Crkve tijela Kristovog. Bog je svjedočio Izraelu, pogotovo nevjernom Izraelu, da sada djeluje među Poganima kroz Pavlovu službu.

Pavao je napisao u 1.Korinćanima 14:21 U Zakonu je zapisano: “Kroz ljude drugih jezika i drugih usana govorit ću ovom narodu, a ipak me ni tako neće poslušati, govori Gospod.” 22 Zato nisu jezici znak za one koji vjeruju, nego za one koji ne vjeruju, a prorokovanje nije za one koji ne vjeruju, nego za one koji vjeruju.

Stih 21 je ključan za razumijevanje govora u jezicima. Jasno je vidljivo u tome stihu da su "govor u jezicima" strani jezici kao što smo i vidjeli u Djelima 2.

Međutim, program duhovnih darova je bio privremen. Ti duhovni darovi su jedino bili u operaciji za vrijeme tranzicijske knjige Djela Apostolskih. Bog je u tom prijelaznom razdoblju odstupao od Izraela prema Poganima, znaci i čudesa (uključujući dar jezika) su počeli djelovati među Poganima kao dokaz. Jednom kada je tranzicijski period završen (Od Izraela prema Poganima - tj kada je knjiga Djela Ap. dovršena), Bog je potpuno maknuo Izrael i njegov program u stranu. Kada su duhovni darovi nestali, Korinćani ne bi više imali ništa na čemu bi se temeljila njihova kršćanska vjera! Prema tome, Pavao kori te nezrele Kršćane da odrastu u vjeri, ne da se oslanjaju na darove, koji su nestajali. (Pavao je napisao dvije dugačke poslanice Korinćanima za vrijeme knjige Djela Apostoliskih).

Pažljivo uočite što je Pavao napisao u 1.Korinćanima 13:8 Ljubav nikad ne prestaje: bila to prorokovanja, ona će išćeznuti; bili jezici, oni će umuknuti; bila spoznaja, ona će nestati. 9 Jer djelomično spoznajemo i djelomično prorokujemo. 10 Ali kad dođe ono savršeno, tada će ovo djelomično nestati. 11 Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, shvaćao kao dijete, razmišljao kao dijete. Ali kad sam postao muškarac, odbacio sam ono djetinje. 12 Jer sada vidimo u ogledalu, nejasno, a tada, licem u lice. Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati kao što sam i spoznat. 13 A sada ostaje vjera, nada, ljubav, to troje; ali najveća od ovih je ljubav.

Duhovni darovi (glavni darovi su bili prorokovanje, jezici i spoznaja; stih 8 su bili u operaciji dok nedovršeno znanje i nedovršeno razumijevanje Božje riječi. Kada je Biblijski kanon dovršen, duhovni darovi više nisu bili potrebni. Dar govora u jezicima (strani jezici koje vjernik nije nikada učio) su nestali kada je Biblija dovršena u prvom stoljeću. "Ali kad dođe ono savršeno" je kompletirano znanje i razumijevanje koje smo dobili sa objavljenom Božjom riječju (Biblija), "savršeno" se ne odnosi na dolazak Krista i na naš odlazak u nebo. Bog želi da sada rastemo u znanju kroz Svoju riječ koja te može učiniti savršenim.

Pavao piše u 2.Timoteju 3 da nas Biblija čini savršenim: 2.Timoteju 3:16 Sve Pismo od Boga nadahnuto i korisno za nauk, za ukor, za popravljanje, za upućivanje u pravednost, 17 da čovjek Božji bude savršen, opremljen za svako dobro djelo.

Pavao želi da nezreli Korinćani odrastu za vrijeme svojeg života na zemlji, a ne kada dođu u nebo!! 1.Korinćanima 13:1 Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, shvaćao kao dijete, razmišljao kao dijete. Ali kad sam postao muškarac, odbacio sam ono djetinje.

Još jedna je stvar bitna za napomenuti ovdje, dar spoznaje neće nestati kad Krist dođe, dar spoznaje je nestao sa dolaskom Biblije, jer učenje Biblije nas sada izgrađuje i transformira. A kada dođe Krist naše znanje će tada po daru biti veće, a ne da će nestati. U međuvremenu (danas) Biblija je ta koja nas upućuje u svi istinu kao apsolutni autoritet.

U 2.Timoteju 2:15 Pavao piše da je učenje, a ne dar to što nas izgrađuje: 15 Marljivo proučavaj da se kao prokušan pokažeš pred Bogom, kao radnik koji se ne treba stidjeti, koji ispravno razdvaja riječ istine.

Oni koji uče da duhovni darovi nestaju tek kada Krist dođe, to bi po njima tada značilo da kad dođemo u Nebo nećemo imati dar svega znanja, što je besmisleno. I moraju malo poraditi na osnovnoj gramatici, "ono što je savršeno" nije muškog roda!!

Isto tako ako su duhovno darovi danas u funkciji, tada su i proroštva aktivna danas, a to bi značilo da Biblija nije kompletirana, jer bi danas vjernici govorili "Ovako govori Gospod"! Kao naprimjer da danas postoje Apostoli i Proroci kao za vrijeme rane crkve (koja je bila u izgradnji), i da dođe Apostol Pavao sa novim otkrivenjem, kako bi mi danas mogli prosuditi da govori riječ Božju? Jer ako je novo otkrivenje (Tajna), tada nije u Bibliji jos otkriveno!! Što bi tada danas bilo mjerilo je li netko govori riječ Božju? Očito Biblija nije onda autoritet jer ne možemo provjeriti u njoj je li to istina ili nije. U vrijeme rane crkve su postojali darovi tumačenja i proroštva koji su potvrđivali da li netko govori riječ Božju. Budući da je riječ Božja danas kompletirana i jedini autoritet, dar proroštva je išćeznuo. Nema više nadodavanja na riječ Božju!!!

Baš zbog toga što ljudima riječ Božja nije apsolutni autoritet, imamo svakojake sekte i kulteve koji su si umislili da im Bog govori. Evo samo nekih lažnih proroka: Joseph Smith, E.G. White, William Branham, Bertha Dudde, Muhamed, David Koresh, Jim Jones, Myung Moon, David “Moses” Berg, Elbert Eugene Spriggs, itd.

Suprotno načelima karizmatskog pokreta, dar govorenja u jezicima danas nam nije od koristi, jer inače gubimo novac i vrijeme jer šaljemo misionare da nauče strane jezike u školi! U ranim danima Crkve ti darovi su bili aktivni, kada je Bog koristio darove kako bi pokazao Židovima da sada djeluje među Poganima. Ali došlo je do određenog vremena kada duhovni darovi više nisu bili potrebni. Duhovni darovi više nisu bili potrebni kad je Riječ Božja, Sveta Biblija, dovršena, a čovječanstvo je dobilo punu / potpunu ("savršenu") objavu od Boga. Znamo da današnji "govornici u jezicima" u religiji ne vrše Božju volju, jer se ne pokoravaju pravilima koja se odnose na govorenje jezika kako je opisano u poglavlju 14. poglavlja 1. Korinćanima.

1.Korinćanima 14:34 Neka žene vaše u crkvama šute jer im nije dopušteno govoriti, nego im je naređeno da budu poslušne kao što i Zakon govori.

JASNO PIŠE DA SU SAMO MUŠKARCI SMJELI GOVORITI U JEZICIMA. Dok su "jezici" bili u operaciji, samo su muškarci smjeli govoriti unutar crkve u jezicima. Zašto onda danas žene govore u jezicima u tim crkvama??

OBAVEZNO PO DVOJICA ILI NAJVIŠE TROJICA, I TO PO REDU. Nije se smijelo kao danas da cijela zajednica odjednom brblja u tzv jezicima!!

1.Korinćanima 14:23 Ako se dakle skupi sva crkva na jednom mjesto te svi govore jezike, a uđu neupućeni ili nevjernici, neće li reći da ste poludjeli?

24 No ako svi prorokuju, a uđe jedan koji ne vjeruje ili jedan neupućeni, presvjedočen je od svih, prosuđivan je od svih;

27 Ako tko govori nepoznatim jezikom, neka to budu po dvojica, ili najviše trojica, i to po redu, a jedan neka tumači! 28 Ako li nema tumača, neka šuti u crkvi; a neka govori sebi i Bogu!

ZADRŽAVANJE SAMOKONTROLE CIJELO VRIJEME. Dok su darovi jezika bili u operaciji bilo je bitno zadržati samokontrolu (stih 40 u 1.Korinćanima 14). Zašto onda danas "govornici jezika" gube kontrolu nad tijelom (preskaču klupe, plešu, valjaju se po podu, itd)?

JEZICI SU MORALI BITI RASTUMAČENI I PREVEDENI. Božji dar jezika je bio inteligentan ljudski jezik kojega vjernik nikada nije učio, stoga je trebao biti rastumačen (što je isto bio duhovni dar - tumačenje). Zašto onda danas "govornici jezika" baljezgaju tako da se ne može rastumačiti i nije nikome na dobit??

Očito je da današnji "dar jezika" nije od Boga; uopče ne odgovara sukladno sa pravilima za "govorenje u jezicima" koje je Bog postavio u gore navedenim stihovima. Umjesto duhovnih darova, imamo dovršenu i napisanu Božju riječ kako bismo ostvarili njegovu volju, a ta Biblija je prevedena na skoro sve jezike svijeta: Proučavanjem i vjerovanjem u Bibliju koja se neophodno mora pravilno razdvajati će proizvesti duhovni rast kod vjernika.

Dakle, ako nije od Boga, onda koje je podrijetlo današnjeg dara "govora u jezicima"? Znamo da ovakav "govor u jezicima" identično koriste vjernici iz drugih religija (Islam, Hinduizam, Voodoo, itd). Isto tako znamo tko je bog ovoga svijeta (2.Korinćanima 4:4).

To nije ništa više nego emocionalni naboj, tjelesna aktivnost kroz "duhovno" nezrele ljude koji defintivno nemaju nikakve veze sa Bogom iz Biblije. Bog danas ne djeluje kroz naše tjelesne emocije (emocije su prolazne i zaražene su grijehom - Jeremija 17:9); Bog danas djeluje kroz naš duh i naš um kada kroz vjeru proučavamo Njegovu riječ. (Rimljanima 12:1,2; Efežanima 4:23; Kološanima 3:10; 1:Solunjanima 2:13; Kološanima 1:9,10).

Riječ Božja je ta koja razdvaja u nama duhovno od tjelesnog, i koja jedino može izgraditi i usavršiti vjernika.

Hebrejima 4:12 Jer je živa riječ Božja, i djelotvorna, i oštrija od svakog dvosjeklog mača; i prodire do razdvajanja i duše i duha, i zglobova i moždine, te prosuđuje misli i nakane srca.

Petar Bradvić

ŠTA JE ONO SAVRŠENO U 1.KORINĆANIMA 13:10?

Pogledajmo još jednom stih čija je rečenica u pitanju: „A kad dođe ono što je savršeno, onda će se ukinuti ono što je djelomično“ (1. Korinćanima 13:10). Kao što je već spomenuto, ovaj stih ne govori ništa o tome da idemo bilo gde , ali uči da nam nešto dolazi . Pitanje je šta nam dolazi?

Trebalo bi da pogledamo stih u njegovom kontekstu (1. Korinćanima 13:8-13): „Ljubav nikad ne prestaje, a proroštvo ako će i prestati, jezici ako će umuknuti, razuma ako će nestati. Jer nešto znamo i nešto prorokujemo; A kad dođe savršeno, onda će prestati što je djelimično. Kad ja bijah malo dijete kao dijete govorah, kao dijete mišljah, kao dijete razmišljavah; a kad postadoh čovjek, odbacih djetinjstvo. Tako sad vidimo kao kroz staklo u zagonetki, a onda ćemo licem k licu; sad poznajem nešto, a onda ću poznati kao što sam poznat. A sad ostaje vjera, nad, ljubav, ovo troje; ali je ljubav najveća među njima..”

Trinaesto poglavlje prve poslanice Korinćanima je srce Pavlovog govora od tri poglavlja o duhovnim darovima i dispenzaciji milosti. Korinćani su bili duhovno nezreli (1. Korinćanima 3:1-2), i nisu znali za duhovne darove i zloupotrebljavali su ih (1. Korinćanima 12:1–14:40). Umesto da se fokusiraju na zdravu doktrinu, Korinćani su, poput današnjih harizmatika, bili previše angažovani u emocionalnim iskustvima - posebno daru jezika (pogledajte 40 stihova u 1. Korinćanima, poglavlje 14). Pavle je napisao poglavlja 12-14 kako bi im pokazao da tamo hrišćanski životi ne funkcionišu kako treba, i ako ne isprave svoje razmišljanje, kada bi duhovni darovi nestali, njihovi hrišćanski životi bi se raspali!

1. Korinćanima 13:11: „Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete.” Ovo bi bila referenca na dar jezika (stih 8), sposobnost da se izgovara Božja Reč na inteligentnim ljudskim jezicima koji nikada nisu formalno naučeni. Pavle je napisao da će doći dan kada će dar proroštva nestati, dar jezika prestati, a dar znanja nestati (stih 8). Crkva Telo Hristovo će se udaljiti od doktrinarne nezrelosti u doktrinarnu zrelost. Drugim rečima, bilo bi dato potpuno otkrivenje od Boga, a to bi dovelo do zrelih svetaca, ljudi koji su u potpunosti shvatili ono što je Bog želeo da znaju (Efežanima 4:11-14).

Osvrnimo se na 1. Korinćanima 13:12: „Tako sad vidimo kao kroz staklo u zagonetki, a onda ćemo licem k licu; sad poznajem nešto, a onda ću poznati kao što sam poznat.” Pavle je priznao da nije dobio sve informacije koje je Bog želio da ima i da nam ih da. Kasnije je apostol napisao u 2. Korinćanima 12:1: „Ali mi se ne pomaže hvaliti, jer ću doći na viđenja i otkrivenja Gospodnja". Godinama nakon toga, Pavle je napisao svoje zatvorske poslanice – Efešanima, Filipljanima, Kološanima, Filimonu i 2. Timoteju – i one su bile potpuno Božje otkrivenje za ovu Dispenzaciju milosti.

Na kraju krajeva, Pavle je napisao u Kološanima 1:25-26 da je jedna od njegovih božanski određenih uloga bila da dovrši Božju Reč: „Kojoj ja postadoh sluga po naredbi Božijoj koja mi je dana među vama da ispunim riječ Božiju, Tajnu koja je bila sakrivena od postanja svijeta i naraštaja, a sad se javi svetima njegovijem,” Efežanima 3:1-4 objašnjava: „Toga sam radi ja Pavle sužanj Isusa Hrista za vas neznabošce,Budući da čuste službu blagodati Božije koja je meni dana među vama, Da se meni po otkrivenju kaza tajna; kao što gore napisah ukratko,” Učimo znanje koje je Bog prvo otkrio Pavlu, čitajući njegove poslanice Rimljanima do Filemona.

“Kad dođe ono što je savršeno” je referenca na to kada se ukinu delomično znanje i delomično proročanstvo. Stihovi 9 i 10 ponovo: “[9] Jer djelomično znamo, a dijelom prorokujemo. [10] Ali kada dođe ono što je savršeno, onda će se ukinuti ono što je djelomično.” Ovo govori o dovršavanju biblijskog kanona knjiga, koji je nastao u Božjem umu u prvom veku naše ere. Kada je Pavle napisao poslanicu 2. Timoteju, Biblija je bila potpuna i nije više bilo potrebno Božje otkrivenje (up. Kološanima 1:25 i 2. Timoteju 3:16-17).

Inače, reč “savršen” u 1. Korinćanima 13:10 nije bezgrešno savršenstvo, već završetak Božjeg otkrivenja (Svete Biblije) i duhovna zrelost koju donosi onima koji čitaju i veruju u nju. Obratite pažnju na neke primere kako Sveto pismo koristi izraz "savršen" u tom smislu: Filipljanima 3:15, Kološanima 1:28, Kološanima 4:12, 2. Timoteju 3:16-17, Jevrejima 5:14

ZAKLJUČAK

Generalno, postoje tri primarna tumačenja u vezi sa značenjem izraza „što je savršeno došlo“ iz 1. Korinćanima 13:10: (1) Neki ljudi veruju da se to odnosi na to da umiremo i idemo u raj, (2) drugi veruju da se odnosi na to kada se Isus vraća na zemlju, i (3) drugi veruju da se odnosi na završenu Bibliju. Jedini zdrav pogled – u svetlu konteksta, u svetlu gramatike, u svetlu Pisma – je da 1. Korinćanima 13:10 upućuje na dovršeni kanon Svetog Pisma iz prvog veka nove ere. Nema duhovnih darova da deluju danas jer imamo završenu Reč Božiju - Sveto Pismo od 66 knjiga.

DAROVI DUHA SVETOG DANAS

Kako danas testirati darove Duha Svetog? Lako, otiđite u lokalnu pentekostalnu crkvu ili u rimokatolički harizmatski samostan i odnesite im po jednu zmiju, škorpiona, bocu otrova i povedite par bolesnih ljudi, ako imaju darove kao što tvrde onda će se sve odvijati po ovim navedenim stihovima:

Luka 10:19 "Evo vam dajem vlast da stajete na zmije i na skorpije i na svaku silu neprijateljsku, i ništa vam neće nauditi"

Marko 16:18 "Uzimaće zmije u ruke, ako i smrtno što popiju, neće im nauditi; na bolesnike metaće ruke, i ozdravljaće"

HULA NA DUHA SVETOG - NEOPROSTIVI GREH

Izraz "neoprostivi greh" odnosi se na Mateja 12:31-32 kada je Isus Hrist rekao: "Zato vam kažem: svaki grijeh i hula oprostiće se ljudima; a na Duha Svetoga hula neće se oprostiti ljudima"

Kada pokušavate razumeti bilo koji biblijski odlomak, uvek morate gledati kada se govori i kome se govori. U ovom slučaju, govori se i odnosi se na Jevreje pre nego što je Hrist otišao na krst, i pre nego što je Duh Sveti dat vernicima. Oni su bili pod Mojsijevim zakonom, dok smo mi danas pod milošću. Kada smo spašeni, Sveti Duh nas zapečati (Efescima 1:13-14). To nije bio slučaj sa ljudima pre krsta. Nema smisla pokušavati primeniti taj stih na današnje hrišćane u kojima obitava Duh Sveti. U ovoj sadašnjem dobu milosti, mi smo spašeni čim poverujemo u evanđelje. U tom trenutku, svi naši gresi, prošli, sadašnji ili budući, su oprošteni (Kološanima 2:13 i 3:13). Bog je Izraelu poslao Utešitelja - Duha Svetog ali oni su ga odbacili i prestali biti Božji narod, tako da je Bog pokrenuo dispenzaciju milosti okrenuvši se neznabošcima. Kada se današnja dispenzacija milosti završi Bog će ponovo izliti svog Duha Svetoga na Izrael koji će ga tada prihvatiti.

ZNACI U BIBLIJI

1. Znaci su manifestacije (kao što su čuda i čuda, Dela 2:22; Jevrejima 2:4) koje su date da potvrde ono što je Bog rekao (Mk. 16:20).

2. Sotona može krivotvoriti znake (2. Sol. 2:9; Pon. zakon 13:1-5), stoga je Božja reč daleko važnija od znakova (2. Pet. 1:16-21).

3. Bog koristi znake u svom ophođenju sa Izraelom (Ps. 74:9; Jn. 4:48; 1. Kor. 1:22). Izraelski narod je počeo sa znacima (Izl 4:1-9, 17).

4. Hrist je učinio znakove u ispunjenju proroštva u skladu sa svojom porukom (Matej 11:1-6), ne samo da bi dokazao da je Sin Božji.

5. Znaci su ukazivali na obećano kraljevstvo koje je bilo blizu, evanđelje o kraljevstvu je praćeno znacima kraljevstva (Matej 4:17, 23-24; Lk. 8:1).

6. Znaci su se nastavili u periodu Dela apostolskih čak i nakon što je Izrael pao jer je Bog koristio Pavlovu službu da izvuče ostatak iz Izraela (Rim. 11:5) jer su se smanjivali tokom prelaznog perioda. Pavle je imao znake apostola (2. Kor. 12:12), ali nije propovedao evanđelje o kraljevstvu.

7. Bog je nejevrejskim vernicima dao znake da provociraju Jevreje (1. Kor. 12:1-11).

8. Telesni Korinćani su pogrešno koristili darove znakova (1. Kor. 12-14). Na primer, uzvisili su dar jezika iznad dara proroštva. Jezici (natprirodna sposobnost govora na drugim jezicima) bili su znak za neverne Jevreje (1. Kor. 14:21-22). Niko danas ko zamišlja da ima dar jezika ne sledi pravila za govorenje jezika (1. Kor. 14:27-40), što dokazuje da nisu vođeni Duhom.

9. Tokom perioda Dela apostolskih, Pavle je rekao da će znaci prestati (1. Kor. 13:8-13).

10. Znaci su prestali kada je Izrael službeno stavljen po strani u svom slepilu (Dela 28:25-28) i kada je apostol Pavle ispunio Božju reč (Kol. 1:25). Pavle više nije imao dar iscjeljivanja nakon perioda Dela apostolskih (2 Tim. 4:20).

11. Kompletna Božja reč je sasvim dovoljna za službu (2 Tim. 3:16-17). Traženje znakova u ovom dobu dovodi do obmane.

12. Bog će koristiti znake ponovo u periodu nevolje (Mk. 16:15-18) kada nastavi svoj odnos sa Izraelom.