Crkva (Telo Hristovo)

CRKVA - TELO HRISTOVO

Apostolu Pavlu je data istina o novoj crkvenoj 'strukturi' - Hristovo telo je entitet koji se ne može naći nigde u Starom zavetu, u proročanstvima ili u evanđeljima. To je jedinstveno otkrivenje uvedeno za nebeski program.

Matej 16:15-18 "Reče im Isus: a vi šta mislite ko sam ja?A Simon Petar odgovori i reče: ti si Hristos, sin Boga živoga. I odgovarajući Isus reče mu: blago tebi, Simone sine Jonin! Jer tijelo i krv nijesu to tebi javili, nego otac moj koji je na nebesima. A i ja tebi kažem: ti si Petar, i na ovome kamenu sazidaću crkvu svoju, i vrata paklena neće je nadvladati."

Jevrejska crkva je izgrađena na steni. Nije izgrađena na Petru kao čoveku, već je jevrejska crkva izgrađena na Petrovom ' ispovedanju vere u Isusa Hrista kao Sina Božjeg. Ovo ispovedanje je primarni zahtev evandjelja o carstvu, Jevrejin je morao verovati da je Isus njihov Mesija i Sin Božji. Ova crkva koja se naziva i "malim stadom" zasnovana je na fizičkom izraelskom carstvu zasnovanom na proročkim obećanjima i zemaljskim prestolima i ima strukturu Cara i njegovih podanika.

Što se tiče programa Milosti, Crkva se zasniva na ispovedanju onoga što je za nas učinio Isus Hrist (1.Kor 15:1-4). Definiše se u duhovnoj suštini kao telo Hristovo gde je Hrist glava tela, a njegovi članovi su naslednici Hrista. Nema fizičkih obećanja poput zemlje ili prestola i sve je duhovno, od našeg nasleđa do naših blagoslova. (1.Kor. 12:27, Ef.1:22-23, a za detaljniji pregled pročitajte Efescima poglavlja 1 i 2). Crkva koja je Telo Hristovo je "jedan novi čovek" u kojem nema ni Jevreja ni neznabožaca (Efescima 2:11-22)

Hrišćani se po Pavlovim instrukcijama trebaju okupljati lokalno kako bi mogli čuti Božju reč koja je propovedana (naučena) i služiti Gospodu zajedno (Fil 1:1). Lokalna crkva ima božansku strukturu posebno smeštenu u pastoralnim poslanicama (Tit 1:5). Verujemo u nezavisnost i autonomiju lokalne crkve: da je svaka crkva slobodna da vlada sama bez crkvenog uplitanja i da treba sarađivati ​​s drugim crkvama koje veruju u Bibliju kako vodi Duh Sveti, da je odgovorna slediti obrazac koji se nalazi u Pavlovim poslanicama (1.Kor. 4:16-17; 11:1). Starešinstvo je namenjeno samo duhovno zrelim ljudima koji ispunjavaju standarde Svetog pisma (1.Tim 3).

Crkva, sa kim i zbog čega?

Ako postoji jedna poruka koja je tako jasna i glasna koju nam poručuju knjige Novog Zaveta, to je poruka koja se zove CRKVA tj. da hrišćani trebaju biti u zajednici jer Bog je predvideo da Njegova deca budu deo zajednice i da održavaju zajednicu sa drugom istovernom braćom i sestrama i to iz nekoliko važnih razloga:

1. Da bi vernici duhovno uzrastali.

Ako neodržavamo zajednicu sa drugom braćom i sestrama mi stagniramo duhovno, nemamo sigurnost i čvrstinu i lutamo i povodimo se za svakim vetrom nauke. (Efescima 4:14)

2. Da bi smo pružali i delili sa drugima.

Jer kad ste u zajednici onda imate priliku da delite i pružate svoju ljubav, pomoć, talente, iskustva, učenje i svoje vreme sa drugima. Kao što je apostol Pavle rekao u (Rimljanima 15:1-2) da jaki u veri pomažu slabe u veri i da nismo tu da sebi ugađamo, ali postoje ljudi koji neće nikakve zajednice i koji misle da je hrišćanstvo nekakav vid ličnog razvoja uz pomoć nekog life coach-a i influensera sa Tik Toka koji će ih voditi, takvi ljudi su prilično samoživi jer sebi ugađaju a ne drugima (Rimljanima 15:3). Kako uopšte možemo pomoći nekome ako nismo u zajednici i ako ne poznajemo tog brata ili sestru? (Galatima 6:10).

3. Služba Bogu.

Zajednica je uvek tu da nas podseti da smo dužni da služimo Bogu i da smo zajedno sa drugom braćom i sestrama deo Njegove nepobedive vojske (2. Timotiju 2:3) koja je u duhovnom ratu protiv sila tame (Efescima 6:12).

Kako hrišćanii treba da žive nakon spasenja? Da li je milost dozvola za greh?

Pavle je u svojim poslanicama jasno i nedvosmisleno to rekao (Rim 6,14-15) Posebno treba voditi računa o načinu života koji hrišćanin živi. Postoje mnogi plodovi duha koje treba baštiniti (Gal 5,22-26; Efe 4, 1-3) i treba se sto vise ispunjacati i rasti u Duhu kako bi se plodovi sto vise manifestovali u životu hrišćanina. To što smo spašeni ne znači da nećemo snositi posledice za svoje ponašanje (1 Kor 3,14-17; Rim 14, 12-13). Samo treba zamisliti situaciju kada svako od nas bude izašao pred Hrista, jer nam se svakome valja javiti na njegovom sudu.(2 Kor 5,10)....i kad se bude trebao njemu da položi račun. To što smo dobili večnost kad dar da provedemo sa njim ne znači da će On da prećuti na to što smo radili pogrešne stvari dok smo živeli u ovom telu a posebno će problem imati oni koji su se ogrešili o braću po veri (Efe 4,24-26; 1 Kor 12, 20-27) Mi smo udovi njegovog tela i treba da radimo zajedno i da se medjusobno osnažujemo i poštujemo, kako bi nam lakše bilo da se klonimo telesnih dela koja nas iskušavaju (1 Kor 6,12-20).

Tako da braćo i sestre obucite se u "sveoružje" Božije i samo se ispunjavajte Duhom iz dana u dan i donosite sto vise polodova (Efe 6, 13-17) u ime Naseg Gospoda i Spasitelja Isusa Hrista, kako bismo spremno dočekali susret sa njim.

Petar Vulović

NEZNABOŠCI I EVANĐELJE

Efescima 3:6 "Da neznabošci kroz evanđelje postanu sunašljednici i sutjelesnici i zajedničari u obećanju njegovom u Hristu Isusu"

To da će neznabošci biti spašeni nije bila tajna. Postoje primeri za to u Starom zavetu (Ruta) i proroci su govorili o tome (Isa. 60:1-5). Tajna koju je Hristos otkrio preko Pavla je da će verujući neznabošci biti sunaslednici (Ef. 1:11) u ISTOM TELU. Nekada su neznabošci bili blagoslovljeni samo kroz Izrael, ali sada smo mi blagoslovljeni bez Izraela. Izrael nema poziciju iznad neznabožaca u ovom dobu milosti. Svi vernici postaju članovi istog duhovnog tela (Ef. 2:13-16). Telo Hristovo je jedan novi duhovni čovek u kome nema ni Jevreja ni neznabožaca (Gal. 3:27-28). Postajemo članovi ovog Tela “po evanđelju”. Ovo se očigledno odnosi na evanđelje koje je Pavle primio otkrivenjem Isusa Hrista (Gal. 1:11-12). Učinjeni smo deoničari Svetog Duha obećanja kada poverujemo u Pavlovo evanđelje (Ef. 1:13). Većina hrišćana veruje da je Telo Hristovo počelo na dan Pedesetnice (Dela 2). Kako je Telo Hristovo moglo da počne pre nego što je otkriveno evanđelje, u koje moramo da verujemo da bismo bili u Telu?

Galatima 5,1 - sta znači pojam "sloboda u Hristu"

Poslanica Galatima je pisana crkvi u Galatiji koja je imala veliki problem sa zakonom. Vernici u Galatiji su se nakon sto su poverovali ispravno i bili spašeni vraćali pod zakon jer su bili zavedeni lažnim učenjem. Zato ih Pavle ukorava i podseća na ono što ih je učio (Gal 3,1-5) (Del.ap. 15,10).

Celo peto poglavlje govori o "slobodi" vernika koju imaju u Hristu. Na kakvu se slobodu misli?
Neki učitelji će reći da je to sloboda od zajednice i potreba da se bude samostalan i individualan hrišćanin. Da li je Pavle mislio na to kad je pisao ovo poslanicu? U samom stihu 1 kaže "ne dajte se opet u jaram ropstva uhvatiti". Kad se krene od drugog stiha u petom poglavlju pa sve do 12. stiha vidi se da Pavle stavlja akcenat samo na zakon i obrezanje (stih 2 i 3). Jasno je i zašto to piše jer je proklet onaj koji je pod zakonom u današnje vreme milosti (Gal 3, 10). Hrist nas oslobadja od tog "prokletstva" svojom žrtvom na krstu (Gal 3, 11-13). Zakon nas je doveo do Hrista i do spoznaje da smo grešni (Rim 3, 10-12) (Rim 3,23-24) a Hrist nam je dao slobodu (Rim 5,18-21) (Gal 3, 22-29). Znači sad smo slobodni da njemu služimo u Duhu i da donosimo plodove na načine koje je Pavle propisao. I zato se ne treba vraćati u "ropstvo" i na staro a to je pod zakon, nego živeti u toj slobodi koju imamo (Gal 4, 9-10) (Kol 2,20-21)

Očigledno je da se peto poglavlje i pojam "sloboda u Hristu " odnose na slobodu od zakona i od prokletstva kako bismo dalje slobodno živeli u Duhu i ljubavi (Gal 4, 21- 31), (Gal 5, 16-18). Mi imamo sad slobodu da živimo u Duhu bez nekih "okova i prepreka" ali svakako ne da živimo kako hoćemo i želimo, jer nije sve na korist (Gal 5,13-14), (1 Kor 6, 12).

Pavle u Gal 5, 13-14 jasno kaže da smo pozvani da služimo jedni drugima i da se medjusobno volimo. Kome će Hrišćani da služe medjusobno ako nema zajednice ? Još jedan očigledan argument da se pojam iz naslova ne odnosi na zajednicu. Isto tako stih 15 govori o tome kako treba paziti da odnosi budu dobri jer svakako ce biti i svadje ( naravno i to je moguće jedino ako je u pitanju zajednica i grupa ljudi ). Zato Pavle od stiha 16 do kraja ovog poglavlja navodi duhovne plodove koje treba baštiniti kako bi odnosi u zajednici bili što bolji ( neki od nabrojanih su ljubav, dugotrpljenje, uzdržanje i sl...). Da li je moguće imati nesto od toga ako smo van zajednice i ako smo samostalni? Naravno da nije moguće , jer ovo su sve osobine i plodovi koji su vezani za grupu i zajednicu vernika.

Postoje hrišćani koji nemaju zajednice iz raznoraznih razloga al to što je neko sam ili samostalan ne znači da to ima veze sa pojmom "sloboda u Hristu ". Slobodan ne znači automatski biti samostalan , jer sloboda je puno više duhovna i apstraktna kategorija a ne obična fizička i materijalna. (Tako da onaj ko je sam ne mora da znači da je slobodan u bilo kom smislu pa ni u ovom biblijskom).

Petar Vulović

ODNOS IZMEĐU UDOVA TELA HRISTOVOG

U Rimljanima 15:7 Pavle kaže da prihvatamo jedni druge kao što je Hrist i nas prihvatio na slavu Božju.
Bog je nas prihvatio baš onakve kakvi jesmo. Ništa nismo morali da nadodamo kako bi bili prihvaćeni od Boga.

To je model koji treba da sledimo kad je u pitanju odnos prema braći i sestrama.
Kroz svoje poslanice, na mnogim mestima Pavle piše o odnosu između vernika, koristeći termin "jedan drugoga".

Duh Sveti nam u Pavlovim poslanicama nalaže da:

Volimo jedni druge - Rimljanima 13:8
Budemo odani jedni drugima u bratskoj ljubavi - Rimljanima 12:10
Izgrađujemo jedni druge (u Reči) - I Solunjanima 5:11
Budemo iste misli (po Hristu Isusu) - Rimljanima 15:5
Budemo sposobni opominjati jedni druge - Rimljanima 15:14
Pričekamo jedni druge - I Korinćanima 11:33
Se podjednako brinemo jedni za druge - I Korinćanima 12:25
Ljubavlju služimo jedni drugima - Galaćanima 5:13
Budemo samilosni jedni prema drugima i praštamo jedni drugima - Efežanima 4:32
Ispravljamo jedni druge u duhu krotkosti - Galaćanima 6:1

Na osnovu gore navedenih stihova, jasno je da bi vernik trebalo da živi vodeći se sledećim principom:

"Nisam više ja, već mi (telo Hristovo) koji služimo Hristu (glavi)."

Stevan Novaković

PEDESETNICA I CRKVA

Neki učitelji u krščanskom svijetu su uvjereni da je 2. poglavlje Djela apostolskih “rođendan Crkve, Tijela Kristova”. Slaže li se ova tvrdnja sa Božjom Riječi ili je ovo samo denominacijsko stajalište zahvaljujući vjerskoj tradiciji? Istražimo Bibliju da vidimo što ima za reći o ovoj temi koja često zbunjuje. Prvo, zapamtite, kad god vidite riječ "crkva" u Bibliji, to se ne odnosi nužno na Crkvu Tijelo Kristovo. “Crkva” jednostavno znači “prozvana skupština”. Postoje tri "crkve" u Svetom pismu: Crkva Mojsijeva, Mesijanska Crkva i Misterijska Crkva. Mojsijeva crkva se spominje u Djelima apostolskim 7:38, kada prorok Stjepan naziva izraelsku naciju "crkvom u pustinji". GOSPODIN je upravo pozvao Izrael iz egipatskog ropstva. Svakako, ta "crkva" nije imala nikakve veze s Tijelom Kristovim - bila je to nacija Izrael, zaseban i poseban entitet. Ova crkva dobila je ime po Mojsiju, čovjeku kojeg je Bog upotrijebio da odvede Izrael iz Egipta do ruba Obećane zemlje.

Grčka riječ ecclesia (koja se često prevodi kao “crkva”) ispravno je prevedena kao “skupština” u Djelima 19:32. Prevoditelji King James Biblije ovdje nisu upotrijebili riječ "crkva" jer to nije bila skupina vjernika, već gomila poganskih štovatelja koji su bili ljuti na apostola Pavla nakon što je govorio protiv njihove mitološke božice Diane. Opet, "crkva" ne znači uvijek "skupina vjernika"; isto tako, "crkva" u Bibliji ne odnosi se uvijek na Crkvu Tijelo Kristovo. Kontekst određuje definiciju pojma. Vjerska tradicija je napravila takav nered od Mateja 16:18. Pročitajmo to onako kako se pojavljuje u Bibliji kralja Jamesa (Isus Krist govori Petru): “I ja tebi kažem: ti si Petar i na ovoj stijeni sagradit ću Crkvu svoju; i vrata paklena neće ju nadvladati.” Ovo nije niti Rimokatolička crkva niti Crkva Tijelo Kristovo. Nastavite čitati u stihu 19, "Tebi ću [Petru] dati ključeve kraljevstva nebeskoga..." Gospodin Isus Krist upravo je imenovao Petra za poglavara “Mesijanske crkve”. “Stijena” je činjenica da je Isus Mesija/Krist (Petrovo zavjetovanje u stihu 16). Opet, ovo nije Tijelo Kristovo jer se Mesijanska crkva sastoji od onih Židova koji su vjerovali Isusu kao svom Mesiji, Kristu, Sinu živoga Boga—to uključuje one vjernike iz službe Ivana Krstitelja i Kristove zemaljske službe (vidi Matej 16:15-17). Prema Luki 12:32, Mesijanska crkva je također poznata kao "malo stado", vjernički dio izraelskog naroda koji će naslijediti zemaljsko kraljevstvo obećano u Starom zavjetu. Kada se knjiga Djela otvori, ova Mesijanska crkva još uvijek postoji. U 2. poglavlju Djela apostolskih, Petar je glavni govornik (zapamtite, on je glava Mesijanske crkve i njemu su dati ključevi izraelskog kraljevstva). Neka vas ne zbuni kada Djela apostolska 2:47 kažu “crkva”—pogrešno rukovanje ovim stihom doprinosi pogrešnoj ideji da je ovo Crkva Tijelo Kristovo. Djela apostolska 2. poglavlje ne spominju Tijelo Kristovo; zapamtite da je ovo Mesijanska crkva, ono što je Isus Krist obećao izgraditi još u Mateju 16:18.

Evo 12 razloga zašto “crkva” u 2. poglavlju Djela apostolskih nije Crkva Tijelo Kristovo:

1.DJELA 2. UKLJUČUJU ZEMALJSKU SLUŽBU ISUSA KRISTA.
2.DJELA 2. UKLJUČUJU SAMO IZRAEL.
3.DJELA 2. UKLJUČUJU PEDESETNICU ŽIDOVSKI BLAGDAN.
4.DJELA 2 UKLJUČUJU PROROČANSTVO, A NE MISTERIJ(TAJNU).
5.DJELA 2 UKLJUČUJU “POSLJEDNJE DANE”.
6.DJELA 2. UKLJUČUJU USKRSNUĆE ISUSA KRISTA KOJI SJEDA NA DAVIDOVO PRIJESTOLJE.
7.DJELA 2. UKLJUČUJU EVANĐELJE KOJE DANAS NIJE VAŽEĆE.
8.DJELA 2. UKLJUČUJU IZRAELSKE APOSTOLE I IZRAELSKI HRAM.
9.DJELA 2. UKLJUČUJU VEĆ POSTOJEĆU SKUPINU VJERNIKA.
10.DJELA 2. UKLJUČUJU ZNAKOVE, ČUDA I ČUDESA.
11.DJELA 2. UKLJUČUJE ZAJEDNIČKI ŽIVOT.
12.DJELA 2. UKLJUČUJU LEGALIZAM.

ZAKLJUČAK:

Unatoč onome što denominacije tvrde, Crkva Tijelo Kristovo nije započela u 2. poglavlju Djela apostolskih. Reći da jest znači zanemariti sve stihove koje smo ukratko izložili ovdje. Djela apostolska 2. poglavlje nisu naš obrazac; moramo ignorirati suvremene pozive da se "vratimo na Pedesetnicu da bismo dobili Duha Svetoga" Ako želimo imati Božju moć i saznati Božje informacije za nas, moramo ići na Pavlove poslanice Rimljanima do Filemona. Moramo ostaviti 2. poglavlje Djela apostolskih u izraelskom programu gdje mu je i mjesto, ili ćemo zbuniti sve i same sebe, a naše kršćanske živote učiniti ispraznim i jadnim.

Mario Posavec

CRKVA - KROZ DISPENZACIJE

Imperativ je u ispravnoj podeli reči istine da razumemo ono što Biblija uči o crkvi. Reč “crkva” se pojavljuje na mnogo mesta u Bibliji. Nema potrebe studirati grčki da biste razumeli reč (ekklesia), jer je njena definicija jasna. To je posebna biblijska reč koja se odnosi na skup koji je Bog pozvao. Nigde u Bibliji se ne koristi u odnosu na denominaciju ili zgradu.

Ako proučavamo reč "crkva" kako se koristi u Bibliji, a da ne pokušavamo dokazati bilo kakve unapred stvorene ideje, i samo pustimo Bibliju da kaže ono što jasno kaže, dok upoređujemo Sveto pismo sa Svetim pismom, naučićemo da postoje različite crkve u različitim dispenzacijama. Kontekst određuje o kojoj crkvi se govori. Velika je greška pretpostaviti da se reč crkva koristi isključivo za ovo današnje doba.

Neprepoznavanje različitih crkava u Bibliji će dovesti do doktrinarnih i praktičnih problema. Postoji mnogo loših doktrina o crkvi zbog neuspeha da se ispravno podele različite crkve u Bibliji. Na primer, zato neki misle da postoji samo lokalna i vidljiva crkva i da morate biti kršteni vodom da biste bili njen član.

Crkvu koju Bog gradi u ovoj sadašnjoj dispenzaciji (od Pavlovog spasenja do uznesenja) čine svi oni koji veruju u evanđelje milosti Božje. Odmah po spasenju mi ​​smo kršteni jednim Duhom u jedno Telo (Rim. 12:5; 1. Kor. 12:13). Svi vernici u ovom sadašnjem dobu su članovi crkve, koja je Telo Hristovo (Ef. 1:15-23). ​​Ova crkva nije mogla postojati pre Hristovog vaznesenja, inače bi bila telo bez glave! Reč " crkva" se koristi devet puta u poslanicima Efescima, i u svakom slučaju se odnosi na jedinu pravu i duhovnu crkvu koju Bog gradi u ovom dobu.

Razmotrite neke jasne istine iz Efescima o crkvi koju Bog gradi u ovom dobu:

1. Hristos je glava (1:22-23; 5:22-33)
2. Nebeski poziv i položaj (2:5-7)
3. Jedan NOVI čovek, ni Jevrejin ni neznabožac (2:11-18)
4. Tajna se skrivala u Bogu (3,1-12)
5. Jedinstvo Duha (4:1-6)

Članovi Tela Hristovog trebaju se okupljati lokalno, ako je ikako moguće, za rad službe (jedno Telo, mnoge lokalne crkve). Lokalna crkva je vidljivi prikaz Tela Hristovog u zajednici. Apostol Pavle je osnovao lokalne crkve i pisao poslanice lokalnim crkvama (Fil. 1:1). Mesna crkva je skup vernika koji je organizovan po redu navedenom u Pavlovim poslanicama. Ne postoji nijedan primer da je apostol Pavle zahtevao krštenje u vodi za članstvo u crkvi. On čak ni ne pominje vodeno krštenje u pastoralnim poslanicama!

Upoređujući duhovne stvari s duhovnim, saznajemo da u Bibliji postoje različite crkve.

1. U pustinji je postojala crkva (Dela 7:37-38). Ta crkva je bila veoma drugačija od Tela Hristovog! Oni su kršteni u Mojsija (1. Kor. 10:1) i podvedeni pod savez Zakona. Oni su bili zemaljski ljudi sa zemaljskim blagoslovima i zemaljskim nasleđem. Svakako je postojala razlika između Jevreja i nejevreja u toj crkvi. U Starom zavetu čitamo o “skupštini” (Izl 16:1-4).

2. Postoji crkva kraljevstva u proročanstvu (Ps. 22:22; Jevr. 2:12). Ovo ne može biti crkva koja je bila tajna skrivena u Bogu. Crkva u proročanstvu je crkva o kojoj je Hrist govorio u svojoj zemaljskoj službi (Matej 16:13-28). Izrael će biti pozvan iz naroda i okupljen u svojoj zemlji (Jezek. 11:17; 36:24-28). Oni će biti "crkva prvorođenih" prema novom savezu (Jevr. 12:18-29).

3. Postojalo je “malo stado” Jevreja koji su verovali u Hristovu zemaljsku službu koje je bilo pozvano iz otpadničkog Izraela (Matej 18:15-20). Bili su pozvani verovanjem u evanđelje kraljevstva. Pokajanje i krštenje u vodi bili su deo te crkve. U Delima apostolskim je nazvana „crkva u Jerusalimu“. 3.000 Jevreja koji su se pokajali na Dan Pedesetnice dodano je crkvi koja je već postojala (Dela 2:36-47). Oni su bili „u Hristu“ (s ove strane krsta svi su ili u Adamu ili u Hristu, 1. Kor. 15:22) i bili su „Božja crkva“. To je bila crkva koju je Savle iz Tarsa progonio. Događaji iz ranih Dela apostolskih se tiču ​​onoga što su proroci govorili od početka sveta (Dela 3:21). Crkva Kraljevstva je postepeno ugašena kroz tranziciju nakon što je Bog podigao apostola Pavla.

4. Postojaće crkve u budućem periodu nevolje (Otkr. 2-3). Sedam crkava su reprezentativne crkve svetaca nevolje (Jovan piše sa stanovišta budućnosti, Otkr. 1:10-11). Sedam pisama govori o problemima koje će morati da prevaziđu da bi dobili obećane blagoslove kraljevstva (npr. 2:7, 11, 26). Čitava knjiga Otkrivenja poslana je sedam crkava radi njihove pouke (1:3-4; 22:16).

STOJTE ČVRSTO!

Apostol Pavle u svojim poslanicama podstče vernike da „stoje čvrsto“. U svakom slučaju, pozivao je crkvu da čvrsto stoji u oblasti u kojoj su imali problema. „Čvrsto stajati“ znači zauzeti čvrst, fiksiran i utvrđen stav o nekoj stvari. Treba biti "čvrst i nepomičan" (1. Kor. 15:58). Ovo je preko potreban poticaj u ovim poslednjim danima kompromisa i otpadništva. Dok se mnogi „bacuju tamo-amo, i nose svakim vetar nauke“ (Ef. 4:14), neka nam Bog pomogne da stojimo čvrsto!

Stojte čvrsto:

1. U VERI (1 Kor. 16:13) - Korinćani su slušali lažne učitelje koji su poricali doktrinu o telesnom vaskrsenju. Pavle je često spominjao "veru" koja je osnov nauke koju je Hrist otkrio kroz njega za ovo sadašnje doba. Moramo čvrsto stajati u zdravoj nauci!

2. U SLOBODI (Gal. 5:1) - Galati su bili okrenuti od evanđelja milosti Božje i slobode u Hristu nazad u ropstvu legalizma.

3. U JEDNOM DUHU (Fil. 1:27) - Filipljani su se nosili sa svađama zbog toga što nisu razmišljali Hristovim umom (2:1-5).

4. U PREDANJIMA (2. Solunjanima 2:15) - Solunjani su bili udaljeni od blagoslovene nade u uznesenja pre nevolje koje im je Pavle predao. Jedine tradicije (koje su date) koje da se drže danas su one koje su date od Boga u Pavlovim poslanicama.

5. U GOSPODU (Fil. 4:1; 1. Sol. 3:8) - Jedini način na koji možemo stajati u istini je da stojimo čvrsto u Gospodu. Drugim rečima, moramo se oslanjati na Njegovu snagu, a ne na svoju. Svi vernici su u Gospodinu (položaj), ali ne stoje svi čvrsto u Njemu (praksa). Možemo stajati čvrsto samo ako obučemo svu Božju opremu (Ef. 6:10-20).

APOSTAZIJA (OTPAD) U CRKVI

Što se tiče otpadanja od vere to je bio čest slučaj među hrišćanima kako nekad tako i danas:

1. Timotiju 6:20-21 "O Timotije! sačuvaj što ti je predano, kloni se poganijeh, praznijeh razgovora i prepiranja lažno nazvanoga razuma, kojijem se neki hvaleći otpadoše od vjere"

Galatima 5:4 "Izgubiste Hrista, vi koji hoćete zakonom da se opravdate, i otpadoste od milosti"

1. Timotiju 5:8 "Ako li ko za svoje a osobito za domaće ne promišlja, odrekao se vjere, i gori je od neznabošca"

2. Timotiju 2:12 "Ako trpimo, s njim ćemo i carovati. Ako se odrečemo, i on će se nas odreći"

Uzroci: 1. Ljudska filozofija 2. Vraćanje pod zakon 3. Nebriga za bližnje 4. Odricanje Hrista

I za to će odgovarati na sudu Hristovom na koji izlaze spašeni vernici da prime platu u pogledu službe nakon spasenja,

2. Korinćanima 5:10 "Jer nam se svima valja javiti na sudu Hristovu, da primimo svaki što je koji u tijelu činio, ili dobro ili zlo"

1. Korinćanima 3:13-15 "Svakoga će djelo izići na vidjelo; jer će dan pokazati, jer će se ognjem otkriti, i svako djelo pokazaće oganj kao što jest. I ako ostane čije djelo što je nazidao, primiće platu. A čije djelo izgori, otići će u štetu: a sam će se spasti tako kao kroz oganj"

Ali niko od tih hrišćana neće izgubiti spasenje jer smo trajno opravdani verom Hristovom i zapečaćeni Duhom Svetim,

Galatima 2:16 "Pa doznavši da se čovjek neće opravdati djelima zakona, nego samo vjerom Isusa Hrista, i mi vjerovasmo Hrista Isusa da se opravdamo vjerom Hristovom, a ne djelima zakona: jer se djelima zakona nikakvo tijelo neće opravdati"

2. Timotiju 2:13 "Ako ne vjerujemo, on ostaje vjeran; jer se sam sebe ne može odreći"

Efescima 4:30 "I ne ožalošćavajte svetoga Duha Božijega, kojijem ste zapečaćeni za dan izbavljenja"

Jer spasenje zavisi isključivo od onoga šta je Hrist učinio za nas, a ne šta smo mi učinili (ili činimo) u svojoj moći (nemoći).

Efescima 2:8-9 "Jer ste milošću spaseni kroz vjeru; i to nije od vas, dar je Božij. Ne od djela, da se niko ne pohvali"

Titu 3:6-7 "Kojega izli na nas obilato po Isusu Hristu, Spasitelju našemu. Da opravdani milošću njegovom, po nadi budemo baštinici života vječnoga"

Takođe treba napomenuti da će u poslednje dane ovog doba milosti (pred uznesenje crkve) doći do kulminacije otpada (apostazije).

2. Solunjanima 2:3 "Da vas niko ne prevari nikakijem načinom; jer neće doći dok ne dođe najprije otpad, i ne pokaže se čovjek bezakonja, sin pogibli"

Da li je hrišćanstvo zajednica ili individualizam?

Još od dolaska našeg Gospoda Isusa Hrista na zemlju u ljudskom telu ljudi su se okupljali u grupe. Jevreji su čekali kraljevstvo svoje na zemlji i okupljali su se u grupe. Vernici su u četiri evandjelja i u Delima Apostolskim morali sve da prodaju i da idu u zajednicu. Kad su nastajale prve crkve u Delima Apostolskim takodje se vide samo zajednice i grupe vernika (Dela Ap 2,41-44). Pavle započinje svoju misiju i osniva crkve po čitavom Rimskom carstvu. Sve te zajednice su grupe hrišćana i nigde se ne radi samo o pojedincima. Pavle piše poslanice crkvama i zajednicama vernika u Rimu, Efesu, Solunu, Korintu....u tim crkvama su postojali odnosi i pravila ponašanja izmedju vernika. Braća i sestre su trebali da se poštuju i da čine jedne drugim većim od sebe da se cene (Rim 12,10-19; Filipljanima 2,2-5) da primaju slabe u veri i da o njima vode računa (Rim 14,1). To podrazumeva i da zajedno uče Božiju reč i da pričaju o Bogu i prenose znanje novim vernicima.

Sledeće što Pavle zapoveda je da se braća ne svadjaju i da se ne osudjuju medjusobno nego da rešavaju sve sporove u slozi (Rim 14,10-14;1.Kor 3,3). Ako bi došlo do svadje sve treba rešiti unutar zajednice (1.Kor 6,1-7). Ljubav je ono sto izgradjuje svaku hrišćansku zajednicu i na nju Pavle stavlja veliki akcenat (1.Kor 13 poglavlje; Gal 5,13-15) Zato braća i sestre treba da budu blagi i milostivi jedni prema drugima i da praštaju (Efe 4,31-32) i naravno da baštine iskrenost (Efe 4,23-25) i da se medjusobno teše i zajedno izgradjuju. Svi hrišćani su telo Hristovo i njegovi udovi i zato kada pati jedan pate i drugi i obrnuto. To je pravo duhovno jedinstvo i povezanost izmedju braće i sestara unutar crkve (1.Kor 12,18-27). Zato sva braća i sestre treba da se drže zajedno i u jednom Duhu i da isto misle (Rim 15,2-6) kako u normalnim okolnostima isto tako i u velikim i duhovnim i telesnim nevoljama i nikad da se ne odvajaju jedni od drugih (2.Kor 1,3-7) Kada nekome nedostaje materijalno i tada treba da se medjusobno pomažu i svi treba da imaju dovoljno kako bi mogli da žive (2.Kor 8,2-15).

Celu prvu i drugu poslanicu Solunjanima Pavle piše kako bi osnažio vernike da se druže zajedno uprkos svemu, sve do dolaska našeg Gospoda i uznesenja kad god ono da bude. Treba obratiti pažnju i na to da se poštuju oni koji poučavaju drugu braću i da se i njima pomaže u svemu (1.Sol 12-13). Ovo je dovoljno da se vidi koliki je u hrišćanstvu značaj zajednice i da bi se opstalo u teškim vremenima neophodna je medjusobna podrška svih istovernih hrišćana kako bi se lakše prebrodili problemi.

Petar Vulović