Jeres

TELO HRISTOVO, JERES I JERETICI

1. Korinćanima 1:10-12 "Molim vas pak, braćo, imenom Gospoda našega Isusa Hrista da svi jedno govorite, i da ne budu među vama raspre, nego da budete utvrđeni u jednom razumu i u jednoj misli. Jer sam čuo za vas, braćo moja, od Hlojinijeh domašnjijeh da su svađe među vama,A to kažem da jedan od vas govori: ja sam Pavlov; a drugi: ja sam Apolov; a treći: ja sam Kifin; a četvrti: ja sam Hristov."

Kao što smo videli, citirani stihovi govore o “jeresima” ili sektama koje postoje među članovima Tela Hristovog u Korintu. Umesto da svi slede Pavla dok on sledi Isusa Hrista (1. Korinćanima 11:1), Korinćani se pridržavaju brojnih verskih vođa (1. Korinćanima 4:14-16). Jedno od “telesnih dela” (grešna priroda) su “jeresi” (Galatima 5:19-20). Korinćani su telesni hrišćani, vođeni grehom umesto Svetim Duhom (1. Korinćanima 3:1-3). Dakle, oni su podeljeni. Nemaju jedinstva u zdravoj biblijskoj nauci jer su prihvatili lažnu nauku! Umesto da se oslanjaju na Božje gledište, oni zavise od čovekovog gledišta.

Titu 3:9-11 "A ludijeh zapitkivanja i teftera od plemena, i svađa i prepiranja o zakonu kloni se; jer je to nekorisno i prazno. Čovjeka jeretika po prvome i drugom svjetovanju kloni se, Znajući da se takovi izopačio, i griješi, i sam je sebe osudio."

Usredsredite se na stih 9. Jeretik koristi ove navedene tehnike da uvede svoje lažno učenje u već postojeću lokalnu crkvu ili službu. Pitaju se glupa i beskorisna pitanja. Ličnosti i ljudi se uzdižu dok se nauka zanemaruje. Izbijaju svađe i podele. Ratovi zasnovani na legalističkim pitanjima preplavljuju i obeshrabruju. Biblija kaže da je to beskorisno“ i isprazno i ne postiže ništa za Božju slavu.

Biblija kaže da jeretika treba dvaput upozoriti na njegove greške (Titu 3:10). Ako nakon drugog puta on ili ona nastavi tim putem lažnog učenja, Biblija kaže da treba odbaciti tu osobu. Jereticima ne treba davati javne platforme da šire svoje gluposti. Ne sme im se dopustiti da se obraćaju crkvama. Duše su u pitanju, a posao starešine je da se pobrine da njegovi vernici ne slušaju jeretike!

Poslušajte savet apostola Pavla crkvenim starešinama u Delima apostolskim 20:28-32 "Pazite dakle na sebe i na sve stado u kome vas Duh sveti postavi vladikama da pasete crkvu Gospoda i Boga koju steče krvlju svojom;Jer ja ovo znam da će po odlasku mome ući među vas teški vuci koji neće štedjeti stada;I između vas samijeh postaće ljudi koji će govoriti izvrnutu nauku da odvraćaju učenike za sobom.Zato gledajte i opominjite se da tri godine dan i noć ne prestajah učeći sa suzama svakoga od vas. I sad vas, braćo, predajem Bogu i riječi blagodati njegove, koji može nazidati i dati vam našljedstvo među svima osvećenima.”

Dakle jeres je uvođenje nove doktrine radi podele vernika i formiranja novih grupa (sekti, denominacija, kultova). Jeres može dovesti do otpadništva (naučivši i prihvativši jeretičku doktrinu, čovek postaje otpadnik). Napuštanje istine dovodi do novih grupa, a nove grupe dovode do daljnjih odstupanja od istine.

HEREZA (KRIVOVJERJE)

Mislim da je jako korisno biti svjestan o herezama u kršćanstvu kroz povijest. Stara krivovjerja ili hereze, posebno one koje se spominju kroz povijest imaju naviku da se ponovno plasiraju kao nešto novo. Nema ništa novo pod suncem što se tiče kršćanskih hereza. Kroz povijest herezama se smatralo sve ono što je bilo suprotno od osnovnog učenja biblijskog kršćanstva.

Da Isus Krist nije Bog očitovan u tijelu smatralo se herezom.

Negirajući Boga iz Biblije koji se očituje u tri osobe sa svim božanskim karakteristikama smatralo se herezom.

Odbacujući Bibliju koja je nadahnuta i sačuvana riječ Božja kao jedini i apsolutni autoritet smatralo se herezom.

Propovjedajući da evanđelje spasenja nije smrt, pokop i uskrsnuće Kristovo za naše grijehe, milošću po vjeri, smatralo se herezom.

Herezom se smatralo da se spasenje može zaslužiti našim dobrim djelima.

Kako uopće prepoznati što je hereza? Učenje se ne smatra dobrim ili krivim zato jer je večina odlučila tako. Ključ razumijevanja Biblije jest da se ispravno razdvaja riječ istine (2.Tim 2:15).

Petar Bradvić

EVIONITI - DREVNA JERES

Evioniti ili ebioniti (grč. Ἐβιωναῖοι, hebr. םינויב א) su prva hrišćanska sekta. Kako je Hrišćanska crkva nastala u centru judejstva najpre je došla u dodir sa samim Jevrejima. To je za posledicu imalo rešavanje odnosa hrišćanstva prema judaizmu i do ukidanja starozavetnog zakona. Ovo nisu podržali neki hrišćani koju su želeli da ostanu verni Mojsijevom zakonu i osnovali su svoju grupu ″judejstvujućih hrišćana″ odnosno evionita.

Evioniti su insistirali na univerzalnoj potrebi da se slede judejski religiozni obredi i Mojsijev zakon, koji je Isus objasnio i rasvetlio. Za njih je Isus Hristos, kao smrtan čovek, bio mesija i prorok no ne i bogočovek.Poštovali su Jakova Pravednog, Isusovog brata, episkopa Jerusalimske crkve, a odbacivali apostola Pavla smatrajući ga „odstupnikom od Zakona“.

Duh i učenje Evionita mogu se prepoznati i dan danas po raznim "hrišćanskim" crkvama i grupama koje negiraju Isusovo Božanstvo, odbacuju apostola Pavla i guraju vernike pod Mojsijev zakon.

KRIVOTVORENJE EVANĐELJA

Najpametniji način na koji Sotona krivotvori evanđelje nije poricanje Hristovog krsta i neophodnosti vere, već da zamaskira dela kao veru.

"Zamoli Isusa da uđe u tvoje srce"

Na površini ovo može zvučati kao nevina izjava, ali je upravo to ono što je čini tako varljivom i opasnom. U spasenju, Bog je taj koji poziva grešnika da veruje u evanđelje, a ne grešnik koji poziva Boga da učini bilo šta. Ideja koju ljudi dobijaju iz ove floskule je da im treba da Isus dođe u njihovo srce da im pomogne da postanu bolja osoba, ali u spasenju mi ​​smo postali novo stvorenje (2. Kor. 5:17).

Stih koji se obično koristi da podrži ovu floskulu je Otkrivenje 3:20, ali to čak nije stih o spasenju i ne odnosi se na današnje doba milosti.

Drugi stih je Efescima 3:17, ali Pavle se obraća vernicima u kontekstu da Hrist živi u svakom verniku, ali želi nastaniti (udomiti se) u našim srcima. Ovo ne dolazi traženjem, već verom.

"Predaj svoj život Gospodu"

Spasenje je u primanju dara Božijeg, a ne u davanju dara Bogu! Ova floskula meša spasenje sa službom. Oni koji su spašeni milošću treba da se dobrovoljno ponude da služe Gospodu (Rim. 12:1-2; 2. Kor. 8:5).

"Okrenite se od svojih greha i prihvatite Hrista"

Jasna implikacija ove floskule je da se morate očistiti pre nego što vas Bog prihvati. Nijedan grešnik nema sposobnost da se odvrati od svojih greha, zato mu i treba Spasitelj! Pokajanje je jednostavno promena mišljenja. Grešnik se kaje kada poveruje u evanđelje, jer menja mišljenje o grehu tako što želi da bude spašen. Apostol Pavle nije naglašavao pokajanje kao što su to činili Jovan Krstitelj i apostol Petar kada su propovedali evanđelje o kraljevstvu Izraelu. Usput, Hristu nije potrebno NAŠE prihvatanje!

"Učini Isusa Gospodarem svog života"

Ovo je omiljena floskula kalvinista. Ona je u velikoj meri zasnovana na zahtevima doktrine u četiri evanđeljia. Pre svega, Isus Hrist je Gospodar i ne trebamo mi da ga učinimo Gospodarem.

Samo trebamo propovedati evanđelje i moliti grešnike da se pomire sa Bogom (2. Kor. 5:20). Ako verujemo u moć evanđelja, nećemo koristiti razne floskule koje nemaju veze sa njim (1. Kor. 1:17-18; 1. Sol. 2:4; Rimljanima 1:16). U ovom sadašnjem Dobu milosti postoji samo jedan ispravan pogled na evanđelje milosti Božje. Grešnici moraju jednostavno POVEROVATI u evanđelje, verujući samo u smrt, pokop i vaskrsenje Hrista radi spasenja (Rim. 3:19-28; 4:4-5; 11:6; Ef. 1:13; 2:8-9).