Četiri evanđelja

MATEJ

Matej je bio carinik (poreznik) kada ga je Hrist pozvao da bude njegov učenik, a zatim ga je izabrao da bude jedan od 12 apostola (Matej 9:9; 10:1-7). On će biti jedan od 12 koji će suditi 12 plemena Izraela u kraljevstvu (Matej 19:28). Knjigu po Mateju napisao je jevrejski apostol o jevrejskom Hristu i njegovom jevrejskom kraljevstvu.

Postoje 23 direktna citata SZ i 76 referenci na njega u 28 poglavlja. Izraz “da se ispuni” javlja se 10 puta, “što je izgovoreno” 14 puta, a ima i drugih sličnih fraza. Crkva koja je Telo Hristovo bila je tajna skrivena u Bogu sve dok nije otkrivena preko apostola Pavla (Ef. 3) i ima veze sa Njegovom večnom namerom za nebeske prostore. Prema tome, Matejeva knjiga nije napisana u vezi sa Hristovim Telom (nisu ni ostala 3 evanđelja). Događaji koje je zabeležio Matej dogodili su se u skladu sa zakonom (Matej 5:17-20; 8:4; 19:17; 23:1-3; 24:20).

Matej predstavlja Hrista kao obećanog Kralja (1:1, Post. 5:1). Bog je sklopio večni savez sa Avramom koji je bio otac jevrejskog naroda (Post 12, 15, 17) i potvrdio ga Isaku i Jakovu. Obećao je da će od njega napraviti veliku naciju i dati im zemlju. Takođe je sklopio večni savez sa Davidom u vezi sa njegovim prestolom i kraljevstvom (2 Sam. 7). Hrist je došao da potvrdi obećanja koja je Bog dao jevrejskim očevima (Rim. 15:8).

Reč "kraljevstvo" korištena je 56 puta. Izraz "kraljevstvo nebesko" jedinstven je za Mateja i nalazi se 32 puta. Ovo ne govori o Božjem kraljevstvu na nebu, već o tome da Bog nebeski uspostavlja svoje kraljevstvo na ZEMLJI (6:10; Dan. 2:44; Jer. 23:5). Evanđelje o kraljevstvu je dobra vest da je obećano kraljevstvo bilo blizu. Dvanaest apostola je propovedalo evanđelje o kraljevstvu ne verujući u smrt, pokop i vaskrsenje Hristovo (Lk. 9:1-6; 18:31-34).

Izraz “kraljevstvo Božje” je upotrebljen 70 puta u Novom zavetu (8 od Pavla). Nalazi se 5 puta u Mateju i 50 puta u ostala 3 evanđelja. Bog je večni Kralj (1 Tim. 1:17) i kao takav ima večno kraljevstvo. Kraljevstvo Božje je opšta oznaka koja bi se mogla odnositi na večni i duhovni aspekt Božjeg kraljevstva. Kraljevstvo nebesko je posebna oznaka koja se odnosi na kraljevstvo Božje koje se uspostavlja na zemlji. Zbog toga se termini koriste naizmenično (Matej 16:27-28 sa Lk. 9:27-28; 13:28-29; 14:15; 19:11; 21:31; 22:16-18; 23 :51). Hristos nije došao da uspostavi duhovno kraljevstvo kao što mnogi učitelji tvrde jer je ono oduvek postojalo. On je došao da uspostavi svoje kraljevstvo na ZEMLJI! Odbacujući Božju zapovest da se ispravno podeli reč istine, razni neuki teolozi moraju da „prodouhovljuju” doslovna obećanja koja je Bog dao narodu Izraela. Optužuju dispenzacionaliste da su Hrista prikazali neuspešnim jer mi učimo da je kraljevstvo odloženo i da će biti uspostavljeno kasnije. Hrist nije izneverio, Njegov narod jeste. Ako odbacite dispenzacionalnu istinu, od Boga ćete napraviti lažova!

Pravo Isusa Hrista da bude Kralj:

1. Zakonsko pravo (1) – Njegova kraljevska loza
2. Kraljevsko pravo (2) – Rođeni kralj Jevreja
3. Proročko pravo (3) – Prorečeni preteča
4. Moralno pravo (4) – Pravedni kralj
5. Zakonodavno pravo (5-7) – Zakon kraljevstva
6. Čudesno pravo (8-11) – Znakovi kraljevstva
7. Glavno poglavlje (12) – Upozorenje na neoprostivi greh
8. Priprema učenika za njegovo odbacivanje (13-26)
9. Raspeće kralja (27)
10. Vaskrsenje kralja (28)

Mnogi pogrešno misle da je Hristos počeo da otkriva sadašnje doba tajne u 13. poglavlju. Priče su se odnosile na tajnu KRALJEVSTVA, tj. dalje otkrivenje o kraljevstvu koje se ne nalazi u SZ prorocima. Kada je Hrist izjavio: “Sagradit ću Crkvu svoju” On nije otkrivao novu svrhu, već je potvrdio činjenicu da će ostvariti ono što je došao da učini iako mora prvo biti odbačen (Matej 16:13-17:2) . Od početka do kraja, evanđelje po Mateju je sve o KRALJEVSTVU.

ZAŠTO MATEJ 24 NIJE ZA DANAS?

https://www.youtube.com/watch?v=gT8iWIpbep4&t=515s&ab_channel=BiblijskaCrkvaMilosti

MARKO

Marko koji je napisao ovu knjigu je Jovan koji se spominje u Delima 12 i čije je prezime bilo Marko (Dela 12:12, 25). Marko je bilo rimsko prezime, njegovo hebrejsko ime je bilo Jovan. Bio je sin Marije (postoje mnoge Marije u Novom zavetu) i Varnavin rođak. Bio je učenik kraljevstva u Jerusalimu koji je kasnije prešao u Pavlovu službu (1. Petr. 5:12-13; Dela apostolska 12:25; 13:4-13; 15:36-41; Kol. 4:10; 2 Tim. 4:11; Fili 1:24).

Period Dela je bio jedinstven vremenski period u kojem su postojala dva različita programa koja su funkcionisala istovremeno, dok se jedan postepeno gasio (Kraljevstvo), a drugi postepeno širio (Telo Hristovo). Očigledno je da su neki od učenika kraljevstva prešli u Telo Hristovo (Varnava, Marko, Sila) dok je većina njih ostala u programu kraljevstva.

Marko naglašava Hrista kao savršenog slugu (Marko 10:45). Prikladno je da je Marko pisao s tim naglaskom, jer on nije bio apostol, već samo sluga (Dela 13:5). Ova knjiga više naglašava Hristova dela nego Njegovu doktrinu. To je knjiga akcije, a ne diskusije. Reč "odmah" korištena je 17 puta, a "odmah" 19 puta. Da biste dobili predstavu o brzini ove knjige, pročitajte prvo poglavlje.

Pregled:

1. Sluga (1:1-13)
2. Delo sluge (1:14-10:52)
3. Sluga u Jerusalimu (11-13)
4. Sluga poslušan do smrti (14-16)
5. Sluga nastavlja svoj posao (16)

LUKA

Evanđelje po Luki predstavlja Isusa Hrista kao savršenog čoveka. Kada je Hristos rođen na ovom svetu, večna Reč je postala telo. On je bio Bog, a ipak je bio čovek. Luka prati Hristovo rodoslovlje sve do Adama. Izraz "Sin čovječji" pojavljuje se 26 puta (19:10). To je najduža knjiga u Novom zavetu sa 24 poglavlja. Luke piše sa velikim detaljima i vrlo ljudskim dodirom. Sve reči Svetog pisma su reči Božje, ali su različiti stilovi različitih ljudskih pisaca još uvek evidentni.

Ko je bio Luka? On je bio lekar koji je očigledno poznavao jevrejske apostole (Lk. 1:1-2) i postao je verni saradnik apostola Pavla (Dela 16:10; 20:5-6; glave 27-28; Kol. 4:14; 2 Tim. 4:11; Fil. 24). Neki misle da je bio neznabožac (Kol. 4:10-14). Ako jeste, bio je jedini pisac Svetog pisama koji je bio nejevrejin (Luka nejevrejsko ime, Marko i Pavle su grčka imena, ali su obojica bili Jevreji).

Knjiga po Luki bila je upućena neznabožačkom narodu (1:1-4, ime i titula, rimski vladar) i stoga ima na umu više nejevrejsku publiku (4:24-30). Na primer, daju se objašnjenja jevrejskih običaja i lokaliteta, koja Jevrejima ne bi bila potrebna (22:1; 23:51). To NE znači da je tajna ovog sadašnjeg doba otkrivena u Luki! To je još uvek zapis o zemaljskoj Hristovoj službi i tajna tada nije bila otkrivena. Program kraljevstva Izraela uključuje spasenje neznabožaca (Lk. 2:10-11, 25-32). Misterija ovog sadašnjeg doba nije u tome što se nejevreji spašavaju, već u tome što su verni Jevreji i neznabošci kršteni jednim Duhom u jedno telo. Nejevreji nisu blagoslovljeni kroz Izrael (kao u proročanstvu) već BEZ Izraela! Hristova zemaljska služba je takođe važna za Telo Hristovo. Da Isus Hrist nije obećani Mesija, Sin Božji, Njegova smrt na krstu ne bi dovela do našeg spasenja (Rim. 1:1-5; 16:25-26). Pavle citira Luku (1 Tim. 5:17-18; 1. Kor. 11:24-25). Knjige Novog zaveta su se prepisivale, distribuirale i priznavale kao Sveto pismo u prvom veku (kanon nije formiran na verskim saborima u 4. veku kako tvrde katolici i pravoslavni).

Bog je takođe koristio Luku da napiše knjigu Dela apostolska nakon što je napisao svoje evanđelje (1:1). Poređenje posednjeg poglavlja Luke sa prvim poglavljem Dela jasno pokazuje da su Dela apostolska nastavak Luke (24:36-53; 1:1-11). Svrha Dela NIJE otkriti tajnu, već zabeležiti pad Izraela i prelazak sa Petrove na Pavlovu službu. Luka beleži da je Pavle činio ista znamenja kao Petar (2. Kor. 12:12).

Isus Hrist, Sin Čovečji:

1. Njegovo rođenje i detinjstvo (1-2)
2. Početak Njegove službe, rodoslovlja i iskušenja (3:1-4:13)
3. Njegova služba u Galileji (4:14-9:50)
4. Njegovo putovanje u Jerusalim (9:51-19:27)
5. U Jerusalimu (19:28-21:38)
6. Njegovo odbacivanje, patnja i smrt (22-23)
7. Njegovo uskrsnuće i vaznesenje (24)

JOVAN

U prva tri evanđelja Gospod Isus je predstavljen kao Kralj, Sluga i savršeni Čovek. U svakom evanđelju odabrani su događaji, reči i dela koja podržavaju njihov naglasak. Matej, Marko i Luka predstavljaju Gospoda kao čoveka. To je razlog što su oni ono što se naziva "sinoptički" (isti pogled) i za izraženu razliku između njih i četvrtog evanđelja u kojem je predstavljan kao Bog (nema genealogije, rođenja, iskušenja, agonije u Getsemaniji). Četiri evanđelja nisu u suprotnosti, već se međusobno dopunjuju jer zajedno predstavljaju jedan portret našeg Gospoda. Nema potrebe da ih pokušavate uskladiti ili odvojiti prva tri od četvrtog. Naravno, Hrist je viđen kao Kralj, Sluga, Čovek i Bog u sva četiri evanđelja.

Pisac: Jovan je bio sin Zevedejev, ribara na Galilejskom jezeru, i bio je mlađi Jakovljev brat. Braća su radila sa svojim ocem sve dok ih Hrist nije pozvao da ga slede. Bili su to dvojica od dvanaest apostola koje je Hrist izabrao na zemlji i poslao u Izrael sa evanđeljem o kraljevstvu (Matej 19:28). Petar, Jakov i Jovan se ponekad nazivaju „unutrašnjim krugom“ jer se činilo da ih je Hristos izdvojio od dvanaestorice. Poznat je kao voljeni učenik jer je u svom evanđelju sebe opisao kao učenika kojeg je Isus voleo.

Iako se čini da je evanđelje po Jovanu kompatibilnije sa Pavlovim poslanicama od ostala tri evanđelja, ništa u Svetom pismu ne ukazuje na to da je Jovan postao apostol neznabožaca i deo Tela Hristovog (Gal. 2:9). Napisao je svoje poslanice nakon svog evanđelja (mnogo što kaže u svojim poslanicama je zasnovano na onome što je napisao u svom evanđelju) i postoji doktrina u njegovim poslanicama koja se ne poklapa sa doktrinom u Pavlovim poslanicama (1 Jn. 2:24). Evanđelje po Jovanu je zapis o Hristovoj zemaljskoj službi i tako, bez obzira na to kada je napisano, znamo da ne otkriva TAJNU koju je Hrist kasnije otkrio preko Pavla sa neba. Stvari koje su slične nisu ISTE.

Vreme: Većina komentara kaže da je Jovan napisao svojih pet knjiga (evanđelje, poslanice, Otkrivenje) 90-ih godina nove ere, ali to je tradicija i ne može se dokazati iz Svetog pisma. Na primer, većina misli da je bio prognan na ostrvo Patmos 95. godine nove ere, ali je rekao da ga je Gospod poslao tamo da primi knjigu Otkrivenja (1:9).

Tema: Evanđelje po Jovanu predstavlja Isusa kao Hrista, Sina Božijeg (10,22-33). U celoj knjizi postoji jasan naglasak na Hristovom Božanstvu (ponešto u svakom poglavlju, 1:1, 14). Apostol Jovan sedam puta naziva Hrista Rečju (1:1, 14; 1. Jovanova 1:1; 5:7; Otkr. 19:13). Hristos je Reč jer otkriva i objavljuje nevidljivog Boga čoveku (1:18). Jovan je jasno rekao zašto je napisao knjigu (Jovan 20:30-31). Mnogi misle da je Jovan napisan prvenstveno za neznabošce, ali ZNACI su za Jevreje (1. Kor. 1:22). Luka je zapravo evanđelje napisano za neznabošce, što ima smisla jer je on bio saradnik apostola neznabožaca. Ispovedanje vere potrebno za ulazak u kraljevstvo je verovanje da je Isus Hrist, Sin Božji (Matej 16:16-19; Jn 1:49; 6:69; 11:27; Djela 8:35- 37). To NIJE dovoljno da se spasi u ovom dobu! Da, trebamo znati da je Isus Hrist, Sin Božji, ali posebno da je umro za naše grehe, bio pokopan i vaskrsnuo za naše opravdanje. Takođe, evanđelje o kraljevstvu zahteva dela koja dokazuju veru (Mk. 16:15-16; 1. Jovanova 2:4; 5:13).

Ključne reči: Verovati (101 put) i svet (80 puta) - Program kraljevstva Izraela ima širok opseg (Ps. 22:27-28). Pokajanje je naglašeno u drugim evanđeoskim zapisima (koji se ne spominju u Jovanu), ali je verovanje naglašeno u Jovanu. To nije kontradiktorno već je kompliment jer su se pokajali i oni koji su istinski verovali u Isusa kao Hrista, Sina Božjeg. Eevanđelje po Jovanu ne otkriva evanđelje o milosti Božije (5,28-29; 15,1-10). To je otkriveno preko Pavla (Gal. 1:11-12).

Pregled:

1. Prolog (1:1-14)
2. Svedok Jovan Krstitelj (1:15-34)
3. Javna služba Hrista (1:35-12:50)
4. Privatna služba Hrista svojima (13-17)
5. Žrtva Hristova (18:1-19:42)
6. Manifestacija Hrista u vaskrsenju (20)
7. Epilog (21)

Jesu li Matej, Marko, Luka i Ivan knjige Starog zavjeta?

Gotovo svaki povremeni proučavatelj Biblije znao bi da dio Biblije s Novim zavjetom počinje knjigama po Mateju, Marku, Luki i Ivanu. Također možemo znati da podrijetlo ove podjele dolazi od različitih jezika s kojih su prevedeni.

Međutim, imenovanje grčkog dijela Svetog pisma Novim zavjetom moglo bi biti izvor mnogih problema koje ljudi imaju u razumijevanju Isusove zemaljske službe. Jer prema Svetom pismu, većina od ove četiri priče o životu našega Gospodina Isusa doista su starozavjetne.

Hebrejima 9:15-17 Hebrejima 9:15-17 kaže:

“I zbog toga je on posrednik Novoga zavjeta da POMOĆU SMRTI, za otkupljenje prijestupa koji su bili pod prvim zavjetom, oni koji su pozvani mogu primiti obećanje vječne baštine. Jer gdje je oporuka, MORA BITI NUŽNA SMRT OPORITELJA. Jer TESTAMENT IMA SILU NAKON SMRTI ČOVJEKA: inače nema nikakve snage dok oporučitelj živi.”

Hebrejima 9:15-17 objašnjava da je Novi zavjet stupio na snagu nakon Isusove smrti. Galaćanima 4:4 objašnjava:

“…kad je došla punina vremena, posla Bog svoga Sina, rođenog od žene, stvorenog POD ZAKONOM,…”

Mojsijev zakon bio je poredak Starog saveza. Prema Galaćanima 4,4 , Isus je rođen i živio pod Starim savezom. Sve do njegove smrti Novi zavjet nije mogao biti dostupan. Budući da se velika većina svake knjige i cijela Isusova zemaljska služba dogodila prije njegove smrti, treba uzeti u obzir da su ove četiri knjige još uvijek u kontekstu Starog saveza.

To bi objasnilo zašto je Pavao napisao da je Isus 'bio službenik obrezanja da potvrdi obećanja dana ocima' ( Rimljanima 15:8 ).

Ovo bi također objasnilo zašto je Isus djelovao prema Starom zavjetu:

Bio je obrezan ( Luka 2:27 )
Kršten vodom ( Matej 3:15 )
Naučavao o uvjetnom oprostu ( Matej 6:14 )
Naučavao o levitskoj žrtvi za ozdravljenje ( Matej 8:4 )
“Slijedite zapovijedi” ( Mk 10,17-19 )
“Slušajte farizeje” ( Mt 23,2-3 )
Blagdani ( Mt 26,17 )

Kako bismo bolje razumjeli Sveto pismo moramo razumjeti kontekst odlomaka koje čitamo. Stoga je važno shvatiti da su događaji koji su doveli do križa u Mateju, Marku, Luki i Ivanu pod Starim zavjetom.

Brat Kiko

Sadržaj vere, u šta je Jevrejin morao verovati za vreme Isusove zemaljske službe?

1. Petar je verovao da je Isus bio prorečeni Mesija, Sin Božji – verovao je u Hristov identitet:

Mt 16,13-17 – A kad dođe Isus u okoline Žesarije Filipove, pitaše učenike svoje govoreći: ko govore ljudi da je sin čovječiji? A oni rekoše: jedni govore da si Jovan krstitelj, drugi da si Ilija, a drugi Jeremija, ili koji od proroka. Reče im Isus: a vi šta mislite ko sam ja? A Simon Petar odgovori i reče: ti si Hristos, sin Boga živoga. I odgovarajući Isus reče mu: blago tebi, Simone sine Jonin! Jer tijelo i krv nijesu to tebi javili, nego otac moj koji je na nebesima.

2. Natanaiolo je verovao u identifikaciju Hrista:

Jv 1,43-51 – A sjutradan namisli izići u Galileju, i nađe Filipa, i reče mu: hajde za mnom.A Filip bješe iz Vitsaide iz grada Andrijina i Petrova. Filip nađe Natanaila, i reče mu: za koga Mojsije u zakonu pisa i proroci, nađosmo ga, Isusa sina Josifova iz Nazareta. I reče mu Natanailo: iz Nazareta može li biti što dobro? Reče mu Filip: dođi i vidi. A Isus vidjevši Natanaila gdje ide k njemu reče za njega: evo pravoga Izrailjca u kome nema lukavstva.Reče mu Natanailo: kako me poznaješ? Odgovori Isus i reče mu: prije nego te pozva Filip vidjeh te kad bijaše pod smokvom.Odgovori Natanailo i reče mu: Ravi! ti si sin Božij, ti si car Izrailjev. Odgovori Isus i reče mu: što ti kazah da te vidjeh pod smokvom zato vjeruješ; vidjećeš više od ovoga. I reče mu: zaista, zaista vam kažem: otsele ćete vidjeti nebo otvoreno i anđele Božije gdje se penju i silaze k sinu čovječijemu.

3. Marta je verovala u Hristov identitet:

Jv 11,23-27 – Isus joj reče: brat će tvoj ustati.Marta mu reče: znam da će ustati o vaskrseniju, u pošljednji dan.A Isus joj reče: ja sam vaskrsenije i život; koji vjeruje mene ako i umre življeće. I nijedan koji živi i vjeruje mene neće umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo? Reče mu: da, Gospode! ja vjerovah da si ti Hristos sin Božij koji je trebalo da dođe na svijet.

4. Savle iz Tarsa imao je isto svedočanstvo o Hristu:

Dela apostolska 9:3-6 – I dok je putovao, došao je blizu Damaska; i odjednom ga je obasjala svjetlost s neba: I pao je na zemlju i čuo glas kako mu govori: Savle, Savle, zašto me progoniš? A on reče: Ko si ti, Gospode? A Gospod reče: Ja sam Isus koga ti progoniš; A on drhteći i začuđeno reče: Gospode , šta hoćeš da uradim? A Gospod mu reče: Ustani i idi u grad, pa će ti se reći šta trebaš činiti.

5. Savle je verovao u Hristov identitet. To je bio njegov spas. To je ono što je propovedao odmah nakon svog spasenja:

Dela 9:19-20 – I pošto pojede okrijepi se; i bi Savle nekoliko dana s učenicima koji bijahu u Damasku.
I odmah po zbornicama propovijedaše Isusa da je on sin Božij.

6. Vidi takođe: Jv 3:18, Dela 2:21, 38, 3:6, 16, 4:7, 10, 12, 17-18, 30, 5:28, 40-41, 8:12, 16, 9 :14-15, 21, 27, 10:43, 48, 19:5, 22:16, 26:9

Postoji velika razlika između propovedanja imena Isusa Hrista i propovedanja smrti, pokopa i vaskrsnuća Isusa Hrista.

7. Verska komponenta evanđelja kraljevstva (evanđelje obrezanja) fokusirana je na identifikaciju Isusa Hrista. Komponenta vere evanđelja milosti Božje, Pavlovog evanđelja (evanđelje neobrezanja), fokusirana je na završeno delo Isusa Hrista (Njegovu smrt za naše grehe i vaskrsnuće iz mrtvih za naše opravdanje).