Apostol Pavle (tajna)

APOSTOL PAVLE

Apostol Pavle je spašen, ne svojim dobrim delima, ni zakonom, nego slobodno Božjom milošću (1 Kor 15:8; Tit 3:5).

Pavle je bio jedinstveni apostol. Bio je glavni progonitelj dvanaestorice apostola i sebe naziva poglavarom grešnika, ali ga je Bog pozvao da bude apostol Božje milosti (Dela 8:1; Rim 1:1, 15.15).

"Istinita je riječ i svakoga primanja dostojna da Hristos Isus dođe na svijet da spase grješnike, od kojijeh sam prvi ja. Ali toga radi ja bih pomilovan da na meni prvome pokaže sve trpljenje Isus Hristos za ugled onima koji mu hoće vjerovati za život vječni." (1.Tim 1:15-16)

Gospod Isus Hrist ukazao se Pavlu na putu u Damask i mnogo puta nakon što je otkrio šta je „od početka sveta… skriveno u Bogu“, odnosno otkrivenje tajne.

"Da otkrijem svima što je služba tajne od postanja svijeta sakrivene u Bogu, koji je sazdao sve kroz Isusa Hrista" (Ef 3:8-9)

Pavle ovo otkrivenje naziva „Hristovom tajnom“, „tajnom među paganima“ i „raspodelom milosti Božje“. Ta se Hristova tajna razlikuje od onoga što su "govorila usta proroka otkako je svet započeo" o Hristu (Dela 3:21; Rim 16:25; Ef 3:1-3).

Pa, šta je ova tajna otkrila Pavlu?

Ova tajna o Hristu uticala je i na poruku spasenja i posvećenja (Božje odvajanje naroda za njegovu službu).

Tajna u vezi spasenja je Hristovo evanđelje: kako bilo koji čovek može biti opravdan slobodnom Božjom milošću kroz veru u Hrista Isusa (Rim 3:20-26 ,15:16; Ef 6:19)

Tajna otkrivena Pavlu u pogledu posvećenja identitet je novog stvorenja koje se naziva crkva, jedno telo Hristovo (Rim 12:5; Ef 4:4).

Crkva je pozvana da praktikuje i propoveda Hristovo evanđelje i sve njegove blagoslove u Hristu svim ljudima putem vere (Rim 5-8; Ef 1:3, 3:3-9).

Pravo deljenje proročanstva i tajne

Najvažnija stvar koju treba naučiti u spoznavanju Božje volje u Bibliji je ispravno prepoznati i podeliti Hristovu tajnu u odnosu na ono što je prorocima bilo rečeno o Hristu.

Ono što je Bog govori kroz usta Njegovih proroka od početka sveta nije ono što Bog drži u tajnosti od kako je svet počeo (Dela 3:21, Rim 16:25). Mešanje ove tajne sa porukom proročanstava data Izraelu dovelo je do mnogih doktrinarnih krivoverja i zabuna .

Bez razumevanja tajne koju je Hrist otkrio Pavlu ne možemo biti verni upravitelji, niti verni Hristovi službenici.

"Tako da nas drže ljudi kao sluge Hristove i pristave tajna Božijih. A od pristava se ne traži više ništa, nego da se ko vjeran nađe."(1.Kor 4:1-2)

Džastin Džonson

NE BUDITE ZAČARANI

Kada je Gospod Isus Krist poslao apostola Pavla među poganske narode sa Evanđeljem Milosti, Sotona se svim snagama borio protiv toga. Uz sva progonstva i muke, Poganske crkve su bile doslovno bombardirane sa legalističkim doktrinama. Lažni židovski vjernici (Djela 15:1, 2.Kor 11:13-15. 23, Gal 1:6-9, Gal 2:2,3) su dolazili i pokušavali staviti Pavlove poganske obraćenike pod Mojsijev Zakon. Đavolska metoda je bila (i još uvijek je) da stvori kaos i konfuziju među vjernicima i tako opstruirati djelo Gospodnje.

Otprilike A.D. 51, Pavao i Barnaba su se sastali sa Jakovom, Petrom i Ivanom da rasprave o tom pitanju (Lukin opis događaja u Djelima 15; Pavlov u Galaćanima 2). Dogovoreno je da Pavao i Barnaba nastave svoju službu sa neobrezanima u Milosti, ne stavljajući ih pod Zakon; a Petar, Jakov i Ivan nastave svoju službu sa Izraelskim vjernicima pod Zakonom (Gal 2:7-9, Djela 21:20). S vremenom taj Izraelski program je nestao, i danas, Bog isključivo djeluje na temelju Milosti sa svim ljudima (kroz Pavlove poslanice, Rimljanima do Filemona). Kada Bog završi svoju svrhu koju provodi u doba milosti i kada punina pogana uđe (Rim 11:25-27), tada će Bog nastaviti sa Izraelom tamo gdje je stao i nastavit će se proročki program. I tako će se ispuniti sva proročanstva koja u Starom zavjetu i četiri evanđelja nisu jos ispunjena. A to je ponovno uzdizanje naroda Izraela kroz velike Nevolje (koje čitamo u Hebrejskim poslanicama i Otkrivenju).

Tako su i u današnje vrijeme religiozni ljudi pod utjecajem držanja zakona. Prisiljeni su davanjem desetina, vodenim krštenjima, držanja Šabata i tako dalje. Današnje kršćanstvo kao cjelina još uvijek vodi borbu sa legalizmom, "Čini to, radi ovo i Bog će te prihvatiti. "Ali u istini, milost je totalno suprotno: Imamo milost Božju te smo prihvaćeni u Kristu zbog Njegovog savršenog djela (Rim 4:5, Rim 11:6, Ef 2:8,9, Titu 3:5).

Kao što Pavao piše, Galacijski vjernici su bili "začarani" (đavolskom lukavošću) da slijede Zakon i legalizam (Gal 3.1-3). I u cijeloj toj konfuziji, ti su jadni vjernici zaboravili na svoj identitet u Kristu. Jer njima kao poganskim vjernicima nije trebalo da se obrezuju na tijelu te držati Zakon, i tako imali Božju naklonost. Ako si danas vjernik u Krista, onda nisi Izraelac i Bog te već prihvatio (prošlo vrijeme) u Ljubljenome "u Kristu" (Ef 1:5-7, Kol 2:10-14).

Bog ne traži od tebe da slijediš neka stroga pravila da budeš prihvaćen. Jedino što traži od tebe je vjera, da se pouzdaš u Njega. Gospod je učinio sve za tvoje spasenje, otkupljenje i opravdanje. Sami sebe nemožemo opravdati jer smo prljavi grešnici (Iza 64:6, Rim 3:10,23). Međutim, savršena žrtva, Krist Isus, je predan za naše grijehe i uskrsnuo od mrtvih (Rim 4:25, 1.Kor 15:3,4). "Vjeruj u Gospoda Isusa Krista pa ćeš biti spašen" (Djela 16:31)

Petar Bradvić

PAVLOVE POSLANICE

Apostol Pavle napisao je devet poslanica, sedam crkvama i četiri poslanice trojici ljudi. Svih trinaest njegovih poslanica napisano je crkvi koja je Telo Hristovo. Poslanica Rimljanima je prva u kanonskom redosledu Pavlovih trinaest poslanica, ali nije prva poslanica koju je napisao nadahnuto od Boga. Pavlove poslanice nisu poređane hronološki već prema božanskom poretku za našu izgradnju.

"Sve je pismo od Boga dano, i korisno za učenje, za ukoravanje, za popravljanje, za poučavanje u pravdi" 2.Timotiju 3,16

DUHOVNI POREDAK

Spasenje u Hristu (vera)

Rimljanima - nauka o spasenju Hristovom verom
1 i 2 Korinćanima - ukor zbog toga što ne živimo prema nauci u Rimljanima
Galaćanima - ispravak za slušanje lažne doktrine koja nije u skladu s Rimljanima

Telo Hristovo (ljubav)

Efežanima - doktrina o telu Hristovom
Filipljanima - ukor zbog toga što ne žive po nauci u Efežanima
Kološanima - ispravak za slušanje lažne doktrine koja nije u skladu s Efežanima

Hristov dolazak (nada)

1 i 2 Solunjanima - doktrina, ukor i ispravak u vezi s Gospodnjim dolaskom

Uzeto zajedno, ovih devet crkvenih poslanica pružaju uputstva o pravednosti za ovo sadašnje doba milosti.

Poslanice Timoteju i Titu odnose se na pravilnu doktrinu i poredak lokalne crkve. Druga poslanica Timoteju govori o otpadništvu u poslednjim danima sadašnjeg doba milosti.

Poslanica Filemonu prikladno je postavljena poslednja jer ilustruje doktrine Pavlovih poslanica kroz stvarnu situaciju i praktične stvari.

Ovo sadašnje doba milosti započelo je Pavlovim spasenjem i službom u Delima apostolskim, ali postoje neke razlike između poslanica koje je on napisao tokom razdoblja Dela apostolskih i nakon toga zbog prelazne prirode (izraelski proročanski program postupno se ukida dok tajni program Telo Hristovo je postupno ulazilo u to razdoblje. Na primer, Pavle je prvo otišao do Jevreja i znakovi i darovi su bili na snazi ​​da ih izazovu na ljubomoru. Pavle nije propovedao evanđelje o kraljevstvu, ali Bog je iskoristio njegovu službu da izvuče ostatak Izraela u Telo Hristovo (vidi Rim. 11) pre nego što je službeno ostavio naciju u delimičnom slepilu. Prelazni period završen je u Delima 28.

PAVLE NIJE BIO JEDAN OD DVANAESTORICE APOSTOLA

Neki učitelji Biblije tvrde da je Pavle bio Božji izbor da zameni Judu Iskariotskog i da Petar nije bio po Božjoj volji kad je imenovao Matiju za zamenika (Dela 1:15-26). Biblija kaže da NEMA mesta takom tumačenju. Sledeće tačke dokazuju da je Matija po Božijoj volji postavljen kao zamena za Judu.

1. Prorečeno je da će na mesto Jude doći drugi (Ps.109:8), ali Pavlova posebna služba imala je veze s tajnom skrivenom od proroka (Kol.1:24-27).
2. Trebalo je biti dvanaest apostola da bi se carstvo ponudilo Izraelu u ranom periodu Dela (Mat 19:28).
3. Petar i drugi apostoli imali su vlast da deluju umesto Hrista (Mat 16:19;18: 18-19).
4. Molili su za to, a Hristos im je obećao dati sve što su zatražili (Mat 21:22).
5. Neki misle da je bacanje ždreba bilo pogrešno (Dela 1:26), ali to je Jevrejima bio biblijski način da prepoznaju Božju volju (Priče.16:33).
6. Pavle nije ni ispunio kvalifikacije da bude jedan od dvanaest apostola (Dela 1:21-22).
7. Apostoli su bili „ispunjeni Duhom Svetim“ samo nekoliko dana kasnije (Dela 2:4).
8. Matija je bio „izbrojen sa jedanaest apostola“, a Sveti Duh je izjavio da je Petar stao „sa jedanaestoricom“ (Dela 2:14).
9. Pavla nisu postavili ljudi, već sam Bog (Gal.1:1).

Jasne su razlike između Pavlove službe i dvanaest apostola. Pavle se jasno i namerno razlikovao od njih (Gal.1-2). Iako su postojali i drugi apostoli Hristovog Tela (poput Varnave, Dela 14:14), Pavle je bio "apostol pagana" (Rim 11:13).

1. Hrist je na zemlji izabrao njih dvanaest. Izrael je Božji zemaljski narod (5. Mojsijeva 7:6). Pavla je s neba izabrao Hristos. Telo Hristovo je Božji nebeski narod (Ef. 2:6).
2. Dvanaestorica su postavljena da vode Izrael (Mat 19:28). Pavle je imenovan da predvodi Telo Hristovo (Kol. 1:24-27).
3. Dvanaestorica predstavljaju dvanaest izraelskih plemena. Pavle predstavlja jedno Telo Hristovo. Bio je Jevrejin, a opet je bio i rimski građanin (Fil 3:5; Dela 22:27-28). Dakle, u određenom smislu bismo mogli reći da je on bio Jevrejin i neznabožac u jednom telu!
4. Dvanaestorica su Hrista poznavali samo na zemlji. Pavle je Hrista poznavao samo s neba (Dela 26:16).
5. Dvanaestorica su poslani da propovedaju i ponude Izraelovo carstvo nebesko (Mt 10:5-7; Dela 3: 19-21). Pavle je poslan da propoveda evanđelje milosti Božje (Dela 20:24).
6. Služba dvanaestorice temeljila se na zavetima i proročanstvima (Dela 3:24-25). Nakon što je Izrael blagoslovljen, pagani preko njih dobijaju blagoslov. Pavlova služba temeljila se na tajni. Pagani su blagoslovljeni padom Izraela (Rim.11:11), a u telu nema ni Jevrejina ni paganina (Gal. 3:27-28).
7. Pod propovedanju carstva bilo je potrebno krštenje vodom, a darovi su bili dokaz spasenja (Mk 16:15-18). Dok Pavle stavlja do znanja da nije poslan na krštenje i rano je u svojoj službi rekao da će darovi prestati (1. Kor. 1:17; 13: 8-10).

PAVLOVE POSLANICE SU IZVOR DOKTRINE ZA CRKVU, TELO HRISTOVO

Sve knjige Biblije su napisane ZA NAS, ali nisu sve knjige Biblije napisane NAMA (2 Tim 3:16).

Matej, Marko, Luka i Jovan su knjige napisane za Izrael u vezi sa dolaskom njihovog Mesije/Cara (Rim 15:8).

Dela su knjiga tranzicije (Malo stado/Telo Hristovo).

Poslanice Rimljanima do Filimonu su napisane za Crkvu, Telo Hristovo, čiji je Pavle bio apostol.

Jevrejima do Otkrivenje je napisana za doktrinu Jevrejima tokom Danilove 70te sedmice (period nevolja). Ove knjige su za budućnost i time dodatno pokazuju natprirodnu prirodu Biblije.

Poslanice Jevrejima do Otkrivenja smatraju se „poslanicama za nevolju“.

Poslanice Jevrejima do Otkrivenja smatraju se „jevrejskim poslanicama“.

Pavlova teologija nije u prorocima, ni u četiri evanđelja, ni u spisima Jovana, Petra, Jakova ili Jude.

Pavlova teologija je jedinstveno otkrivenje zamišljeno kao doktrina za Crkvu, Telo Hristovo.

Zašto je Pavle prvo išao u sinagoge da bi podelio evanđelje sa Jevrejima, a zatim je otišao među neznabošce?

Istina je da je Pavle na svojim putovanjima obično prvo propovedao Jevrejima u sinagogi, a zatim je potom išao nejevrejima. Ovaj obrazac vidimo u Delima 13:14-48, Delima 17:1-4, 17:15-18, Delima 18:4-8 i Delima 18:19. Pavlova služba nije bila " isključivo za nejevreje". Otišao je do neznabožaca i Jevreja koji su bili raštrkani među neznabošcima.

Pavla je vodio Sveti Duh u svojoj službi, i verovatno je bio vođen da predstavi evanđelje različitim grupama ljudi onim redom koji je činio. Ne samo to, već logično, imalo bi smisla prvo propovedati Jevrejima. Pokušajmo da razmotrimo način razmišljanja Jevreja u prvom veku. Sa starim zavetom kao pozadinom, oni su sebe videli kao Božji zavetni narod, a neznabošce kao nečiste, paganske pse. Jevreji nisu hteli da jedu sa paganima niti da uđu u njihove domove. Jednom kada su neki Jevreji, u određenom poganskom gradu, poverovali u Pavlovo evanđelje, Pavle je mogao proširiti službu na neznabošce. Ali ako bi Pavle prvo preobratio stotine neznabožaca u tom gradu, onda bi Jevreji u tom gradu počeli da doživljavaju Pavlovu poruku kao veru nečistih paganskih pasa, pre nego što je Jevrejima čak predstavljeno evanđelje spasenja. Stoga bi verovatno odbacili Pavlovu poruku nego da je Pavle prvo otišao kod Jevreja. Odlaskom kod Jevreja, Pavle je prvi bio u stanju da im pokaže (i ubedi mnoge) da je njegova poruka evanđelja bila od istog Boga koji je izveo Izrael iz Egipta, dao Izraelu Mojsijev zakon i uspostavio Izrael kao naciju.

Da li je Pavle bio prvi od apostola koji je bio svestan da je naš Gospod platio za naše grehe svojom smrću i prolivenom krvlju na krstu?

Krv Isusa Hrista prolivena je kao pomirenje za naše grehe. Ali ova činjenica je bila tajna, sve dok je naš vaskrsli Gospod Isus Hrist nije otkrio našem apostolu Pavlu.

Iz Mateja 16:21-22, Luke 18:33-34 i Jovana 20:9, znamo da tokom Hristove zemaljske službe, dvanaest apostola nije znalo da će Isus Hrist umreti i ustati iz mrtvih. Bog je to od njih sakrio.

Pavle je primio evanđelje milosti direktnim otkrivenjem od našeg Gospoda Isusa Hrista. Pavle je napisao u Galatima 1:11-12: " Ali vam dajem na znanje, braćo, da ono evanđelje koje sam ja javio, nije po čovjeku. Jer ga ja ne primih od čovjeka, niti naučih, nego otkrivenjem Isusa Hrista. . " On je postavljen za apostola neznabožaca da otkrije tajnu koja je ranije bila skrivena. Jedna od njih je tajna evanđelja. Pavle je napisao u Efescima 6:18-20: „ I svakom molitvom i moljenjem molite se Bogu duhom bez prestanka, i uz to stražite sa svakijem trpljenjem i molitvom za sve svete, I za mene, da mi se da riječ kad otvorim usta svoja, da obznanim sa slobodom tajnu evanđelja, Za koje sam poslanik u okovima, da u njemu govorim slobodno, kao što mi se pristoji.” Pavlovo evanđelje je bilo tajna.

Pavlova poslanica Efescima napisano je oko 62. godine nove ere, oko 30 godina nakon što je Isus Hrist uznesen na nebo. Pavle je već završio svoja prva tri misionarska putovanja. U 3. poglavlju Efescima, Pavle je napisao u stihovima 1-4: "Toga sam radi ja Pavle sužanj Isusa Hrista za vas neznabošce, Budući da čuste službu blagodati Božije koja je meni dana među vama,Da se meni po otkrivenju kaza tajna; kao što gore napisah ukratko,Odakle možete čitajući poznati moj razum u tajni Hristovoj "

Otprilike 66. godine posle Hrista, Petar je, blizu svoje smrti, priznao da je Bog otkrio mnoge stvari Pavlu. On piše u 2. Petrovoj 3:15-16: „I trpljenje Gospoda našega držite za spasenje; kao što vam i ljubazni naš brat Pavle po danoj mu premudrosti pisa. Kao što govori o ovome i u svima svojijem poslanicama, u kojima imaju neke stvari teške razumjeti, koje nenaučeni i neutvrđeni izvrću, kao i ostala pisma, na svoju pogibao."

Iz Rimljanima 16:25, očigledno je da je ono što Pavle naziva "moje evanđelje" bila TAJNA sve dok mu Bog to nije otkrio: „ A onome koji vas može utvrditi po evanđelju mojemu i propovijedanju Isusa Hrista, po otkrivenju tajne koja je bila sakrivena od postanja svijeta“

Zašto je Bog tako dugo držao naše evanđelje u tajnosti? Pavle objašnjava u 1. Korinćanima 2:7-8: „Nego govorimo premudrost Božiju u tajnosti sakrivenu, koju odredi Bog prije svijeta za slavu našu; Koje nijedan od knezova vijeka ovoga ne pozna; jer da su je poznali, ne bi Gospoda slave razapeli. ." Niko to nije smeo znati, ni Petar, ni apostoli, Juda, Pilat, demoni, pa čak ni sam Sotona. Tako se Isusovo stradanje kao plaćanje za naše grehe dogodilo kako je Bog planirao.

Pavlovo evandjelje

Pavlovo evanđelje uključuje smrt, pokop i vaskrsenje Isusa Hrista (1.Kor 15:1-4) i naziva se „evanđeljem milosti Božje“ (Dela 20:24).

Ovo evanđelje se takođe naziva:

Evanđelje Božje (Rimljanima 1:1, 15:16).
Evanđelje Hristovo (Rimljanima 1:16, 15:19).
Evanđelje vašeg spasenja (Ef 1:13).

Pavle vrlo jasno kaže u 1.Kor 15:1-4 da je evanđelje koje je on propovedao ono po kojem ste vi (hrišćani koji žive u ovoj trenutnoj dispenzaciji) spašeni.

Pavlovo evanđelje je različito od evanđelja pre njega jer Hristos još nije umro (Rimljanima 16:25, 2:16, 2.Tim 2:8, 1.Tim 1:11, 1.Kor 9:17, Ef 6:19, Fil 1:7).

Nijedan od 12 apostola nije razumeo krst i sigurno ga niko od njih nije propovedao niti se njime hvalio.

Pavle je primio svoje evanđelje direktno od vaskrslog Gospoda (Gal 1:11-12).

Pavlovo evanđelje je bilo tajna (Rimljanima 2:16, 16:25, 1.Kor 9:17, 1.Tim 1:11, Ef 6:19).

Pavlovo evanđelje je vera plus ništa. Treba samo verovati da je Hrist umro za vaše grehe i da je ustao iz mrtvih.

Pavlovo ovlašteno poslanstvo

Jedan od najkontroverznijih pisaca Svetog pisma je Pavao. Budući da je pisao o informacijama koje su držane u tajnosti, gurnut je u stranu, sumnjan je, pa čak i etiketiran kao Antikrist, jer znanstvenici redovito ne uspijevaju ispravno podijeliti. Pa ipak, Pavao neprestano naglašava svoj autoritet od Isusa Krista da predstavi evanđelje milosti u suprotnosti sa sustavom zakona Starog i Novog saveza. Jedna od duljih prezentacija njegove službene potvrde navedena je u Galaćanima 1 i 2.

NI OD LJUDI, NI OD ČOVJEKA

On započinje poslanicu izjavom da njegovo apostolstvo nije potjecalo od ljudske vlasti, 'ne od ljudi', niti je njegovo apostolstvo došlo naukom ljudi. Dapače, dao ga je Gospodin Isus Krist izvan određenog vremena. Kasnije naglašava ovu činjenicu izjavom:

“Ali ja vam potvrđujem, braćo, da evanđelje koje sam ja navijestio nije od čovjeka. Jer niti sam to primio od čovjeka, niti sam tome poučen, nego po objavi Isusa Krista. “– Gal 1,11

Kako bi itko mogao zaboraviti kako je Pavao dobio svoj nalog na putu za Damask dok se Pavao bunio protiv Isusa Krista. Zapravo, stupanj njegovog životnog stila prije obraćenja on koristi kao dodatni dokaz svoje autoritativne poruke.

PAVLOV RAZGOVOR U PROŠLOSTI

U Gal 1,13-14 Pavao objašnjava da je progonio Crkvu Božju i uništio je. Ne stoji razumno da bi se Pavlova dobrovoljna revnost za Boga u progonu potencijalnih heretika iznenada preokrenula bez neke vrste intervencije. Pavao objašnjava da je to bila božanska intervencija. Opis događaja i njegovih postupaka koji su uslijedili obišli su sve kako se propagiralo “Da onaj koji nas je progonio u prošlim vremenima sada propovijeda vjeru koju je nekoć uništio. “ – Gal 1,23

NE OD KRVI I MESA

Dodavajući dodatnu vjerodostojnost svojoj početnoj izjavi da je njegovo evanđelje došlo daljnjim otkrivenjem Isusa Krista, Pavao objašnjava da nije razgovarao s tijelom i krvlju.

Na vrhuncu uspješnog progona Božje crkve bježi iz zemlje u Arabiju.
“…odmah nisam raspravljao o tijelu i krvi: niti sam išao u Jeruzalem k onima koji su bili apostoli prije mene; ali sam otišao u Arabiju i vratio se opet u Damask. “ – Gal 1,16b-17

Nadalje, kada se vratio iz Arabije, otišao je u Damask, ali ovaj put ne da traži i uništava vjernike, jer ga je njegova revnost navela da zatraži pisma od velikog svećenika, već radije da među poganima propovijeda evanđelje koje je primio od Gospodina. sam.

ČETRNAEST GODINA POSLIJE

U Galaćanima 2 čitamo da osim dvotjednog sastanka s Petrom u Jeruzalemu, on nije otišao u Jeruzalem 14 godina.

Zasigurno je Pavao već stekao mnogo sljedbenika u područjima Sirije i Cilicije gdje je propovijedao izvan nacionalnih granica Izraela i suprotno apostolskom nalogu iz Luke 24:47. Bez prednosti komunikacije na daljinu koju danas imamo putem telefona, e-pošte i interneta, Pavlu bi bilo nemoguće primiti tečaj službene obuke od apostola.

“ISTO JE BILO MOĆNO U MENI”

Pavao kaže da kad se susreo s jeruzalemskim apostolima, oni "koji su se činili pomalo ništa mi nisu dodali" ( Gal 2,6 ).

Umjesto toga, Pavao ih je poučio nekoliko stvari, konkretno da je imao moć i autoritet od Boga da propovijeda svoje evanđelje poganima. U hrabroj, ali istinitoj izjavi, Pavao kaže da je njegov autoritet bio na istoj razini kao Petrovo.

“Jer onaj koji je djelovao u Petru do apostolstva obrezanja, u meni je bio snažan prema poganima.” – Galaćanima 2:8

Po nadahnuću Pavao na drugom mjestu piše da "ni u čemu ne zaostajem za samim poglavarima apostolskim" ( 2 Kor 12,11 ).

Kao rezultat toga, Pavao je dobio 'desne ruke zajedništva' da nastavi sa svojom autoritativnom službom koju je Bog odredio.

Zasigurno se ne može sumnjati u Pavlove potvrde kao službenika evanđelja milosti. Ne bi trebalo zahtijevati relevantno poznavanje 2. Timoteju 2:15 da bi se napravio prvi korak u razumijevanju ispravne podjele. Površno čitanje Galaćanima 1 i 2 trebalo bi biti sasvim dovoljno.

Brat Kiko

Potpuni u Kristu

Kada Pavao piše da smo potpuni u Kristu, on je u istom kontekstu upozoravajući nas na ispraznu prijevaru i ljudska predaja (Kol 2,10). Kad je riječ o spasenju, Krist je sve učinio za vas. Ne treba mu ništa drugo dodati. Nije neuobičajeno da crkve krivo uče da morate izvršiti ritual članstva kako biste bili ubrojani među Božji narod. Oni uče da je to običaj ili tradicija koju zahtijeva Bog. Nekada je obrezanje funkcioniralo kao znak ulaska u Božji narod. Ali Pavao kaže da vas je Krist bez ruku obrezao od tijela vaših grijeha ( Kol 2,11). Isto tako, ljudi su zbunjeni oko potrebe za krštenjem u vodi kako bi bili spašeni. Pa ipak, Pavao jasno kaže da je naše krštenje, kao i naše uskrsnuće, kroz vjeru u Božje djelovanje ( Kol 2,12 ). Mi smo kršteni u Kristovu smrt, a ne u ribnjak, da bismo bili spašeni ( Rim 6,1-3 ).

Najčešće je učenje da iako je Krist učinio toliko toga na križu, mi sada trebamo podložiti barem nekoliko zakonskih uredbi kako bismo dokazali da smo spašeni. Nažalost, mnogi su uzalud zavedeni da ih odlazak u crkvu, desetinu ili dobro ponašanje održavaju u tijelu Kristovu.

O tome Pavao snažno piše da je Krist izbrisao 'rukopis uredbi koji je bio protiv nas'.

“Neka vas, stoga, nitko ne osuđuje zbog jela ili zbog pića, ili u pogledu svetkovina, ili mlađaka, ili dana Šabata!” – Kol 2,16

Spašeni ste od Božjeg gnjeva po zaslugama Kristove prolivene krvi za vas. Niti obrezivanje, krštenje, niti obredi ne mogu dodati ni mrvicu više onome što je Krist već postigao za vas. Ono što će vas učiniti da dovršite i završite djelo spasenja je Kristova krv prolivena za vas. Vjerujte u ovo i ništa drugo i bit ćete potpuni u Kristu!

"ali onomu koji ne radi, a vjeruje u onoga koji opravdava bezbožnika, njegova se vjera uračunava kao pravednost." – Rimljanima 4:5

Brat Kiko

Pavao prokleo Petra?

Najtemeljniji element Pavlove ispravne podjele iz sredine Djela apostolskih jest da je Petar (koji predstavlja Isusovu zemaljsku službu i dvanaest apostola) naučavao drugačiju poruku od Pavla, kojemu je dana daljnja objava Kristovog misterija.

Pronicljivim čitateljima Biblije posvuda nije promaklo da je Pavao rekao:

"Kao što smo već prije rekli tako i sada ponovo govorim: ako vam tko propovijeda nekakvo drugačije evanđelje od onoga koje ste primili, neka bude proklet!” – Gal 1,9

Dakle, je li Petar trebao biti proklet zbog onoga što je Pavao rekao u Gal 1,9? Petrova savezna obećanja Izraelu trebalo je odvojiti od Pavlovog evanđelja o Božjoj milosti za sve bez saveza. Ako je netko pokušao potkopati ili zamijeniti evanđelje Božje milosti drugim evanđeljem (čak i evanđeljem obrezanja), tada taj čovjek treba biti odvojen i proklet. Petrovo apostolstvo bilo je odvojeno, ali nije bilo prokleto zbog njegovog dogovora s Pavlom u Galaćanima 2:7-9

Proklestvo zakona

Shvatite da je Mojsijev zakon bio privilegija Izraela koja je mogla proizvesti blagoslove da su držali njegove zakone (Pnz 6:25) Ipak, ako nisu poslušali, Izrael bi bio proklet od samog Boga (Pnz 11,27-28).

“Neka je proklet onaj koji ne poštuje sve riječi ovog zakona da ih vrši. I sav će narod reći: Amen." – Ponovljeni zakon 27:26 “…ovako govori Jahve, Bog Izraelov; Proklet bio čovjek koji se ne pokorava riječima ovoga saveza” – Jer 11,3

Pavao podsjeća Galaćane na prokletstvo zakona u Gal 3,10 . Objasnio je kako nas je Krist, učinjen prokletstvom za nas, otkupio od prokletstva Zakona (Gal 3,13). Nismo pod zakonom, ni pod njegovim prokletstvom! Slava Bogu!

Da je Petar poučavao Mojsijev zakon, onda bi se sasvim sigurno složio s onim što Mojsije i Pavao kažu da bi trebalo biti prokleto, ali Petar nije poučavao Mojsijev zakon s kamenih ploča. Kad je pokušao napraviti takvu razliku u Antiohiji, Pavao mu se suprotstavio u lice. Umjesto toga, Petar je poučavao zakon novoga saveza zapisan u srcima Izraela (Heb 7,12; Heb 8,10).

Petrov novi savez

Novi je savez sadržavao zakon. Novi je savez sadržavao žrtvu. Novi je savez također sadržavao blagoslov i prokletstvo. Ipak, svi su bili drugačiji od starih i mnogo bolji (Heb 7,22). Isus je bio žrtva. Zakon je bio zapisan u njihovim srcima. Blagoslov je uključivao kraljevstvo i moć Duha Svetoga. Međutim, ako su griješili svojevoljno, još uvijek je preostalo osuđujuće prokletstvo:

“Jer ako svojevoljno griješimo pošto smo primili spoznaju istine, više nam ne preostaje žrtva za grijehe,
nego neko strašno iščekivanje suda i gnjevnoga ognja koji će proždrijeti protivnike.” – Heb 10,26-27

Ova osuda nad onima koji su prekršili uvjete novoga saveza odraz je uvjetnog aspekta saveza. Iako je savez ponudio blagoslov i milost iznad onoga što je Izrael zaslužio, još uvijek je postojalo prokletstvo suda nad onima koji su ga prekršili (Heb 10,29).

Nije pod kletvom

Bilo je neophodno da doktrina Petrovog saveza bude odvojena od doktrine milosti koju je podučavao Pavao u Galaciji. Pavao se pobrinuo da brani svoje učenje čak i protiv Petra (Gal 2,11).

Petar je bio blagoslovljen novim savezom, ali da je Galaćane pokušao staviti pod savez s Bogom nakon što su vjerom primili Duha Božjega, tada bi s njime trebalo postupati kao s prokletstvom. Nije; ostao je doktrinarno odvojen od njih. Nikada se ne čujemo s Petrom nakon Djela apostolskih 15, osim što se oslanjamo na Pavla (2. Petrova 3,15).

Prokleti u Galaćanima 1 su ona "lažna braća" koju Pavao spominje u Gal 2:4 i koji su možda bili prisutni u Djelima 15:1-5. Pavao nije proklinjao Petra. On je odvajao evanđelje milosti od bilo kojeg zavjetnog evanđelja koje donosi prokletstvo. Prokleti danas pripadaju onima koji bi crkvu vratili pod sustav zakona ili saveza i time potkopali naš položaj u Kristu Božjom milošću (Gal 5,1).

Brat Kiko

OSNOVNE DOKTRINE OTKRIVENE APOSTOLU PAVLU

1. Telo Hristovo

Crkva koja je Telo Hristovo je "jedan novi čovek" u kojem nema ni Jevrejina ni paganina (Efescima 2:11-22). Postoje mnoge lokalne crkve, ali postoji samo jedno Telo Hristovo (Efescima 4:4). Lokalna crkva je vidljiva manifestacija Hristovog tela u zajednici.

2. Evanđelje milosti Božje

(Dela 20:24), (Galatima 1:11-12)

Reč “evanđelje” jednostavno znači dobra vesti i u Bibliji postoje različite poruke dobre vesti. Ali postoji samo jedno evanđelje koje treba propovedati u sadašnjem dobu (Galatima 1:6-12). Istina je da je Bog pokazao milost u svakoj dispenzaciji. Ipak, Pavle govori o milosti preko stotinu puta i govori više o njoj nego svi drugi pisci Biblije zajedno. Postoji razlika između milosti i dispenzacije milosti.

3. Krštenje Duhom

(Efescima 4:4-6)

Postoji samo jedno krštenje koje nas čini članovima jednog tela i to nije krštenje u vodi (1. Korinćanima 12:13). Krštenje u vodi je samo simbol i ne može nas staviti u duhovno telo.

4. Privremeno slepilo Izraela

(Rimljanima 11:25-27)

Prorečeno je da će Izrael biti zaslepljen (Isaija 6:9-10), ali da će Izrael biti slep dok Bog gradi Telo Hristovo tokom ovog doba bila je tajna koja nije otkrivena prorocima. Odbacivanje Izraela se u Rimljanima 11 naziva „pad“. Ovo slepilo je DELIMIČNO (postojao je ostatak koji je verovao i tek će ga biti u budućnosti). Ovaj proces je započeo u Delima 7 i kulminirao u Delima 28:27-28 (oko 65. godine nove ere, a Jerusalim je uništen 70. godine nove ere). Tokom ove tranzicije bilo je znakova i Pavle je prvo otišao Jevrejima. Nakon Dela 28. znaci kraljevstva su prestali i evanđelje je poslano svim ljudima podjednako.

5. Nebeski položaj Hristovog Tela

(Efescima 1:3), (Efescima 2:6), (Filipljanima 3:20)

Položaj Izraela se ticao zemlje. Obećani su im zemlja, nacija i kraljevstvo na zemlji. Obećani su im zemaljski blagoslovi. Hristovom Telu NIJE obećano zemaljsko (Kološanima 3:1-4), ali mi imamo položaj na nebu i blagoslovljeni smo svim duhovnim blagoslovima (Efescima 1:3).

6. Tajni Hristov dolazak

(1. Korinćanima 15:51-52), (1. Solunjanima 4:15-17)

Uznesenje Hristovog Tela je tajna koju je Pavle primio od Gospoda. Ovaj Hristov dolazak se dešava tajno pre perioda nevolja. Pavle nam kaže da tražimo Hrista sa neba, a ne Antihrista sa zemlje (1. Solunjanima 1:10). Ne prolazimo kroz period nevolje jer nismo određeni za gnev (1. Solunjanima 5:9). Pre nego što Bog objavi rat ovom svetu, On će odvesti svoje poslanike (2. Korinćanima 5:20) kući na nebo. Ne smemo mešati uznesenje sa drugim Hristovim dolaskom na kraju nevolje.

7. Hristov sud

(2. Korinćanima 5:9-11)

Nakon uznesenja, Telo Hristovo će biti suđeno za službu (a ne za greh koji je osuđen na krstu). Neki će dobiti nagradu, drugi će pretrpeti gubitak (1. Korinćanima 3:10-15). Nagrade će se dodeljivati u pogledu služenja evanđelju milosti. Takođe Hristov sud ne smemo mešati sa presudom Izraelu (Jezekilj 20:37), narodima (Matej 25:31-46), anđelima (Juda 6) ili mrtvima (Otkrivenje 20:11-15). Ovi sudovi se razlikuju po vremenu, mestu, osnovi, razlogu i rezultatima.

PETAR I PAVAO

1. Petar je bio glavni apostol židovske mesijanske crkve (Mat 16:16-19). Pavao je bio glavni apostol pogana i crkve tijela Kristova gdje nema razlike između pogana i židova jer su svi proglašeni neobrezani u srcu (Rim 11:13, Rim 15:26, 2Tim 1:11)

2. Petar i 11 apostola su propovjedali da će se pogani spasiti kroz Izraelov rast i slavi kraljevstva (Djela 3:22, što je prorečeno u Izaiji 2:1-5 i Izaiji 60:1-3). Dok je Pavao propovjedao da će pogani biti spašeni kroz Izraelov pad (Rim 11:11-12) što je tajna, tj ovo doba u kojemu sad živimo.

3. Petar i 11 apostola su propovjedali „Tada im je Petar rekao: “Pokajte se i neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista po oproštenju grijeha; i primit ćete dar Duha Svetoga. (Djela 2:38). Pokajanje i vodeno krštenje je bilo obavezno za spasenje kao što piše u Marku 16:16; 1Pet 3:21, Marko 1:4. Dok je Pavao propovjedao „Vjeruj u Krista i bit ćeš spašen Djela 16:31 „ spasenje je da je Krist umro za sve tvoje grijehe, pokopan i uskrsnuo bez vodenog krštenja (Rim 3:19: Rim 4:1-5, Tit 3:5, Kol 2:10-15, 1.Kor 15:1-4; Ef 2:8,9 itd..)

4. Petar i 11 apostola su poslani od Gospoda Isusa Krista da propovjedaju vodeno krštenje (Mat 28:19, Marko 16:16). Dok je Pavao rekao da ga Krist nije poslao krstiti (1.Kor 1:17). Danas postoji samo duhovno krštenje.

5. Petar i 11 apostola su propovjedali Krista koji će sjediti i vladati sa Davidovog prijestolja (Djela 2:30-32). Pavao je propovjedao da je Krist uskrsnuo za naše opravdanje tako da mi možemo stajati opravdani pred Bogom (Rim 4:24,25).

6. Petar i 11 apostola su propovjedali Zakon kao uvjet spasenja, naravno misli se na zakon upisan u srcu koji će ih tjerati da vrše Božji zakon (Mat 5:17-20; Matej 28:19,20; Jakov 2:14-26). Zato su u Djelima 21 bili revni što se tiče zakona. Dok je Pavao propovjedao milost za spasenje (Rim 3:24; Rim 6:14,15; Gal 2:16)

7. Petar i 11 apostola su propovjedali svojim vjernicima da potpuni oprost dolazi na drugi dolazak Krista (Djela 3:19-21, 1.Pet 1:13). Oni moraju oprostiti drugima da bi njima bilo oprošteno (Mat 6:12-15; Luka 11:4). Pavao je propovjedao da oproštenje dolazi odmah čim vjernik povjeruje (Rim 5:11). I mi opraštamo drugima jer je nama Bog prije već sve oprostio (Ef 4:32, Kol 2.13; Kol 3:13).

8. Petar i 11 apostola su propovjedali da trebaju prodati sve što posjeduju, sve, jer su čekali kraljevstvo gdje će se Bog brinuti za njih, ako nisu prodali ne bi bili spašeni (Djela 2:44-47; Djela 4:32-37, Djela 5:1-11, Mat 19:21-26; Luka 12:31-34; Luka 18:22-27). Pavao je propovjedao da trebamo raditi da bi jeli i brinuti se za svoju obitelj (1.Tim 5:8; 2Sol 3:6-15), i nikada nije rekao da moramo prodati sve što imamo i dati siromasima, da pomagati ljudima, ali ne prodati sve što imamo jer bi tako umrijeli od gladi, skupa sa svojom obitelji.... A židovski vjernici su to morali činiti jer je trebalo doći kraljevstvo... Ionako bi se Bog pobrinuo za njih u tribulaciji, a znate tko se brinuo za njih kad je Bog uveo dispenzaciju milosti, poganski vjernici su skupljali za njih.

9. Petar i 11 apostola su propovjedali kraljevstvo na zemlji (matej 5:5, Otk 5:10, prorečeno u Psalmu 37:11 i još mnogim stihovima u SZ). Pavao je propovjedao o nebeskom kraljevstvu (Ef 1:3; Ef 2:6; Kol 3:1,2; 2Kor 5:1,3; 2Tim 4:18).

10. Petar i 11 apostola će jednoga dana sjediti na 12 prijestolja i suditi 12 plemena Izraelovih (Mat 19:27,28; Luka 22:30). Pavao ne spominje da će ikada suditi Izraelu.

11. Petar i 11 apostola su propovjedali ono što je bilo rečeno od postanka svijeta (Djela 3:21, Luka 1:70), to su proročanstva iz SZ. I to možemo tamo istraživati (Ivan 5:39). A to je Božji plan da obnovi zemlju.Pavao je propovjedao ono što je bilo skriveno od postanka svijeta (Rim 16:25, Ef 3:3-5; Kol 1:26. To je tajna i to neistraživa bogatstva koje ne možemo naći u SZ (EF 3:8.). To je plan Božji da povrati drugo nebo sebi.

12. Petar i 11 apostola su propovjedali kako židovi prolaze kroz tribulaciju i Danielov 70 tjedan (Dj 2:14-21; Jak 5:10,11; 1.Pet 3:14-17; 1.Pet:6-9; 1Iv 2:18, 1Iv 4:1-7 i cijela knjiga Otkrivenja). Bog je obećao da će sačuvati vjerni ostatak kroz gnjev (Jer 30:7; Zah 13:8,9). Pavao ne spominje da vjernci prolaze kroz gnjev (Rim 5:9; 1Sol 1:10; 1Sol 5:1-9) i nas nema u knjizi Otkrivenja.

13. Petar i 11 apostola su propovjedali o Kraljevstvo svećenika (1Pet 2:9,10; Otk 5:10; koje je prorečeno u Izl 19:5,6). Vjerni Izrael je nazvan Kraljevim svećenicima (Otk 1:6). Pavao je propovjedao crkvu tijelo Kristovo (1.Kor 12:12-27; Ef 1:22,23; Kol 1:18). Mi nismo nikada nazvani kraljevim svećenicima.

14. Petar i 11 apostola su iščekivali Kristov drugi dolazak na zemlju kad će Krist obnoviti Izraelsko kraljevstvo (Iz 59:20 do Iz 60:3; Zah 14:1-3; Dje 3:19-21; Heb 10:25-31; Jak 5:8; 1Pet 1:7,13; 1Iv 3:1,2; Jud 14,15. Pavao je propovjedao da čekamo uznesenje u nebo, ne na zemlji (1Kor 15:51-55; 1Sol 4:13-18; 2Sol 2:1; Tit 2:13.)

15. Petar i 11 apostola su nastavili učiti fizičko obrezannje jer je fizičko obrezanja znak Abrahamovog saveza (Post 17:7-14). Pavao je propovjedao da je fizičko obrezanje nebitno (Gal 5:1-6, Gal 6:15)

16. Petar i 11 apostola su propovjedali da priznavanje grijeha obavezno za spasenje (Mat 6:12-15, Luka 11:4; 1Iv 1:9; 1 Iv 2:12). I to su bile Mojsijeve zapovijedi u Levitskom zakonu 26:40-46. Pavao nikad nije propovjedao ispovijedanje grijeha da bi duša bila spašena. Pavao je govorio da smo mrtvi za grijeh.

17. Petar i 11 apostola su se okupljali kod Hrama u Jeruzalemu (Dj 2:46). Pavao nikad nije spominjao za kršćane ikakav Hram u Jeruzalemu kao nešto bitno.

18. Petar i 11 apostola su štolvali Židovske blagdana i dane (djela 2:1). Pavao je rekao da mi to ne slavimo (Kol 2:16,17, Gal 4:9-11)

19. Petar i 11 apostola i njihovi vjernici bi bili ubijeni ako ne bi prodali svu svoju imovinu (Djela 5:1-11). Pavao nije rekao da će nas Bog ubiti ako ne prodamo svu svoju imovinu.

20. Petar i 11 apostola su židovski apostoli (Gal 2:9; Mat 10:5-7; Mat 19:27,28). Pavao je apostol pogana (Rim 11:13; Rim 15:16; Gal 2:9; 2Tim 1:11).

21. Petar i 11 apostolima je zapovjeđeno da svoju službu započnu u Jeruzalemu (Luka 24:47). I to su radili u početku knjige Djela apostolskih. Pavao je naređeno da izađe iz Jeruzalema i da svoju službu počne u svijetu.

22. Petar i 11 apostola su propovjedali da će Bog dati Duha Svetoga onima koji bili pokorni (Djela 5:32, Heb 5:9). Pavao nije pisao poslanicu Hebrejima. Pavao je propovjedao da će Bog dati Duha Svetoga onima koji budu vjerovali u Krista (Ef 1:13-15)

23. Petar i 11 apostola su bili usredotočeni na literalno, fizičko, vidljivo, Davidovo i zemaljsko kraljevstvo koje pripada narodu Izraelu (Djela 1:6, 2 Sam 7:12-17, 1Ljet 17:11-15, Psalam 89:3,4). Pavao je bio usredotočen na literalno, duhovno, nevidljivo kraljevstvo u nebesima koje pripada crkvi tijelu Kristovom (Ef 1:3; EF 1:20-23; 2Tim 4:18; Kol 1:16)

24. Petar je nudio Izraelu kraljevstvo od Djela 1-7 Izraelu, ali su trebale slijediti velike nevolje kao što će se i dogoditi. Pavao nikada nije nudio nama Izraelsko kraljevstvo, pavao je bio glavni graditelj koji propovjeda Krista po otkrivenju tajne, po nečemu što je bilo skriveno prije Pavla. Pavao nije gradio temelj na drugim ljudima i vjernicima.

25. Petrovo prvo čudo je slika kako Izrael otvara oči i ulaze u blagoslov Božji (Djel 3:1-11) Pavlovo prvo čudo gdje on zaslijepljuje Izraelca, što je slika ovoga doba milosti gdje je Izrael kao nacija slijep. (Djela 13:6-12).

26. Petar i 11 apostolima je obećano od Krista da će priminiti što god im treba i Isusovo ime (Mat 18:19, Ivan 14:13,14; 1Iv 3;22; 1Iv 5:14,15). Pavao nije dobio što god je zaželio jer tri puta molio Gospoda u 2Kor 12:7-10, i nije bilo uslišano, danas u doba milosti moramo patiti i slaviti Gospoda u nevoljama jer nam je sve dano unaprijed.

27. Petar i 11 apostola su spašeni kroz Izrael i uvijek će biti dio Izraela. Pavao je rođen van dog vremena, i spašen bez Izraela (1Kor 15:8.). Pavao će uvijek biti dio crkve Tijela Kristova koje jedino on spominje.

28. Petar i 11 apostola nisu pohulili na Duha Svetoga, spašeni su unutar Izraeskih obećanja, Pavao je bio huliutelj (1Tim 1:13), i zato je trebao biti spašen van tog Izraelskog programa (Mat 12:31,32)

29. Petar i 11 apostola nisu završili kanon Biblije, usprkos tradiciji, nema ništa u Bibliji što ukazuje da je knjiga Otkrivenja zadnja napisana knjiga. Pavao kaže da je on taj koji ispunjava riječ Božju (Kol 1:25). Biblija je kompletirana onog trenutka kad završena poslanica 2Tim. Poslanice i knjige u Bibliji nisu posložene kronološki po pisanju autora, nego doktrinalno po vremenu u kojemu živimo.

Petar Bradvić

Vaskrsli Gospodi Isus Hrist poslao je apostola Pavla Telu Hristovu (Dela 9). Samo u Pavlovim poslanicama nalazimo doktrinu, hod, sudbinu i svrhu crkve za ovu raspodelu.

Rimljanima - Filimonu

•Rimljanima: Postavljanje doktrinarnih temelja; instaliranje ispravne doktrine
•Korinćanima: Činiti dobra dela pod milošću; potaknuti ljude na delovanje
•Galatima: Hoditi u Duhu, a ne pod zakonom
•Efežanima: Narav i poslanje Crkve
•Filipljanima: Hristov um – pouka u zrelosti
•Kološanima: Delovanje potpuno u Hristu
•Solunjanima: Uteha i nada čekajući Hrista
•1.Timoteju/Titu: Uputi za podučavanje i vodstvo
•Filimon: Pavlov primer milosrđa
•2.Timoteju: Završne reči

Samo Pavlove poslanice sadrže nauk Isusa Hrista prema objavi TAJNE: nauka, položaj i obrazac današnje crkve. Ove poslanice sadrže najsnažnije izjave sadašnjeg spasenja milošću bez dela, uslova ili neispunjenih obećanja. Prema tajni spasenje se nalazi u ovoj sadašnjoj raspodeli milosti potpuno u Hristu.

Cela je Biblija napisana za nas, ali nije svaki stih upućen nama ili napisan o nama. Sve je Svetom pismu korisno, ali nije svaki odlomak za naše sudelovanje ili poslušnost. Znajući da samo u poslanicama apostola Pavla danas nalazimo uputi za Crkvu, Telo Hristovo.

“Sve je Pismo nadahnuto od Boga i korisno je za nauk, za ukor, za popravljanje, za poučavanje u pravednosti: Da čovjek Božji bude savršen, za sva dobra djela opremljen.” 2. Timoteju 3:16-17

Od našeg vlastitog apostola čitamo da je sve Sveto pismo korisno za naše učenje. "Jer sve što je prije napisano, napisano je za našu pouku, da strpljivošću i utjehom Pisma imamo nadu." Rimljanima 15:4

To su isti stihovi koji svedoče o smrti i uskrsnuću Isusa Hrista, bitnim za evanđelje koje danas propovedamo (1. Korinćanima 15,1-4)! Očito je da je svaka reč u Bibliji napisana za našu izgradnju i korist!

Samo milošću spašeni, samo kroz veru, samo u Hristu!

Apostol Pavle je rekao: "Sjeti se da je Isus Hrist iz Davidova potomstva vaskrsao od mrtvih prema mom evanđelju:" 2. Timoteju 2:8