Postanak
Osnivac adventisticke sekte, Vilijam Miler, rodio se 1781. godine u gradu Pitsfildu u drzavi Masacusets (SAD). Po zanimanju je bio farmer bez neke vece skolske spreme, ali je vrlo mnogo citao. U mladim godinama zapao je u drustvo nevernika, deista, pa je odbacivao Bibliju, iako je po zvanicnoj veri pripadao jednoj baptistickoj sekti. U drustvu nevernika ostao je dvanaest godina. Medjutim kada je imao trideset cetiri godine, u njemu se probudilo religijsko osecanje i interesovanje za Bibliju. Citajuci Bibliju vrlo revnosno, vratio se veri svojih otaca i stekao nepokolebivo uverenje da su se sva biblijska prorocanstva ostavrila. Duboko ga je zainteresovalo pitanje kad ce biti drugi dolazak Hristov. Tumaceci knjigu proroka Danila i Apokalipsis dosao je jos 1818. godine do licnog ubedjenja da je Hristov drugi dolazak vrlo blizu, najvise kroz dvadesetpet godina Hristos ce ponovo doci na zemlju. Miler se borio sam sa sobom celih devet godina dok se nije najzad resio da izidje javno sa svojim proracunom datuma drugog dolaska Hristovog. Tek 1831. godine on je to svoje otkrice objavio u propovedima, a zatim i u knjizi "Dokazi iz Biblije i istorije za ponovni dolazak Hrista oko 1843. godine". Knjiga se pojavila 1833. godine. Knjiga je tvrdila da ce Hristos doci izmedju 21. marta 1843. i 21. marta 1844.
Njegovim dokazima koji su se mnogima ucinili ispravni i neoborivi poverovalo je mnogo ljudi. Oni su, nazivajuci se vec tada "adventistima", poceli da se pripremaju za susret sa Hristom. Vec nekoliko sedmica pre ocekivanog vremena vecina je prekinula sve zemaljske poslove. Iskreni verni su ispitivali brizljivo svaku misao i svaku zelju svoga srca, kao da se nalaze na samrtnoj postelji i da kroz nekoliko casova za sve na zemlji moraju zaklopiti oci"-tako adventisticka "prorocica" Jelena G.Vajt opisuje stanje tih prvih adventista. Drugi pisci dodaju da su ti adventisti cak bili obuceni u bele haljine i da su grupno na poljani ocekivali dolazak Hristov sa duhovnim pesmama i poklicima "Dodji,Gospode Isuse". Doduse, Jelena Vajt porice da su za tu priliku adventisti sili sebi bele haljine, no taj detalj nije ni od kakve vaznosti. Vazna je cinjenica da se Milerovo prorocanstvo pokazalo laznim. Hristos, kao sto to svi vidimo, nije dosao. "Oni koji su sa iskrenom verom i srdacnom ljubavlju ocekivali svoga Spasitelja, doziveli su gorko razocaranje"-iskreno priznaje Jelena Vajt. A tek Miler! Kako se on osecao? U jednom otvorenom pismu pokajnicki je priznao svoju zabludu. Mnogi razocarani napustise ga. No, on je ipak, buduci vatreno ubedjen u matematicku ispravnost svojih proracunavanja, ponovo trazio u Bibliji objasnjenje u cemu je greska, gde je pogresio, kad se Hristos nije pojavio onog dana koji Mu je on, tako reci, zakazao.
Milerov prijatelj Snou (S.S.Snow) dobio je "nebesku svetlost" i "pronasao" gde je bila greska u Milerovom proracunu. U prici o deset devojaka koja se upravo odnosi na drugi dolazak Hristov (Mt.25,1-13) receno je da je zenik zakasnio sa dolaskom i da je dosao u ponoc. To po tumcenju Snoa znaci nista drugo, nego da Hristov dolazak treba cekati pola godine kasnije nego sto je bio proracunao Miler. Dakle, Hristos ce doci 21.oktobra 1844. a ne kao sto bese izracunato 21.marta.
Eto nove nade! Mnogi su opet poverovali. Miler se u pocetku drzao vrlo rezervisano prema tom novom proracunu. Tek 6.oktobra i on se prikljucio vernicima i poverovao da ce tog dana Hristos doci.
A bostonski trgovci, kao trgovci! Od svega prave pazar, pa i od nove adventisticke nade. Bilo da su i oni poverovali, ili ne, bilo da su hteli da naprave dobar pazar, bilo da su hteli malo da se narugaju adventistima, u oglasima svojih radnji istakose reklame:"Belo odelo za vaznesenje po najjeftinijoj ceni i poslednjoj modi".
Adventisti se ponovo iskupise da docekaju Hrista. Ponovo pobozni, uzdasi i pozivi: Dodji, Gospode Isuse! Ponovo pokajanje i ispitivanje srca i savseti. Parola dana bila je:"Evo zenik dolazi"! Miler opisujuci te momente kaze:"Nema velikog izrazavanja radosti...Ne cuje se klicanje...Pevaci cute: oni cekaju da se prikljuce andjeoskoj vojsci, nebeskim horovima... Jelena Vajt izvestava nas da su poklic "Evo dolzai zenik" oni najodaniji poziv i polsusali. "Zemljoradnici su ostavili svoje zito u polju, zanatlije svoj alat i posli sa suzama u ocima i velikom radoscu da objave opomenu."
Ali, sve je bilo uzalud! Hristos opet nije dosao. Adventisti su ostali prazni kao ono nekad u vreme proroka Ilije svestenici Valovi koji su pola dana vikali "Vale, uslisi nas"(1.Car.18,26). Glasa niotkuda, niti ikakav znaka! Razocaranje je bilo potpuno. Josua Hajms (Josua Himes), Milerov prijatelj iz Bostona, koji je jos 1840. godine izdao prve adventisticke novine pod naslovom "Znaci vemena", pisase: "Ja sam napustio skup i plakao kao dete. Vreme je proslo, a ocekivani Gospod nije dosao. Mi moramo reci kao nekada Marija Magdalina:"Uzese Gospoda iz groba i ne znamo gde ga metnuse"(Jn.20,2). Slicno se izrazava i Jelena Vajt. A baptisticka verska zajednica kojoj je pripadao Miler i ciji je propovednik bio, vec sita bruke i skandala, iskljucila ga je iz svoje sredine i Milera i njegove pristalice, u januaru 1845.
Dalji tok istorije
Sta sad?! Mnogi se pokajnicki vratise svojim bivsim maticnim verskim zajednicama, a neki ostadose i dalje uz Milera. Pod utiskom drugog razocaranja sam Miler je 3. decembra 1844. godine pisao:"Primorani smo da osnujemo svoju odvojenu crkvu: Bog neka nam oprosti".
Prva briga bila je objasniti zasto Hristos nije dosao kad je po Milerovom tumacenju prorostva trebalo obavezno da dodje bar 1844.(22.X)
Posle ponovnog i ponovnog ispitivanja Biblije nadjeno je najzad,"objasnjenje" zasto Hristos nije dosao. Pogreska je bila zapravo dvostruka. Prvo, Danilovo prorocanstvo na koje se Miler u svojem tumacenju pozivao (Dan.8,14) i ne kaze da ce Hristos posle 2300 dana doci na zemlju, nego da ce se tada "ocistiti svetinja". Drugo, Miler je pogresno shvatao da se pod izrazom "ciscenje svetinje" podrazumeva ociscenje zemlje vatrom Hristovog suda. Novi pogled u Bibliji poucio ih je da to "ciscenje svetinje" znaci ciscenje nebeske svetinje, a ne zemaljske. Dakle, posto je Milerova biblijska racunica tacna, tog dana, 22.oktobra 1844. godine ipak se desilo nesto izuzetno vazno. Tog dana Hristos je usao u nebesku svetinju i zapoceo je istrazni sud, "sud od kuce Bozije"(1.Petr.4,17). Sad, ko moze da proveri sta se desava na nebu, nek osporava tezu! Inace adventisti tvrde da je Bog "ciscenje nebeske svetinje" cudesno otkrio Hiramu Edisonu odmah drugi dan posle promasenog cekanja.
Na pitanje koliko vredi Milerovo proricanje osvrnucemo se kasnije, a sada produzimo istoriju adventista.
Miler, iskljcen iz baptisticke zajednice, poceo je odmah organizaciju svoje nove verske zajednice. Iste godine on sazove skupstinu u mestu Olbani na kojoj je konstituisana nova verska zajednica adventista odvojena od baptista. Uskoro je Miler umro (1849.god) ostavivsi za sobom tek novoosnovanu zajednicu. Bilo je mnogo krupnih teoloskih problema na kojima se zajednica pocepala na razne grupe. Jedni su kao i Miler, praznovali nedelju a uskoro su se pojavili "adventisti sedmog dana", ili subotari koji su presli na praznovanje subote, jer su smatrali da je to jedini pravilan nacin slavljenja Boga i ispunjavanja Bozjih zapovesti.
Nove licnosti i nova ucenja
Jos za zivota Milerova jedan od njegovih propovednika Stor propovedao je nauku da po ucenju Biblije ne postoji besmrtna dusa, i da gresnici nece biti kaznjeni vecnim mukama nego vecnim unistenjem. Njegove pristalice nazivase se "adventisti hriscani". Njihovi protivnici koji su verovali u besmrtnost duse i vecnost gresnickih muka nazivali su se "Evandjelski adventisti". Pokraj njih postojala su i "Adventisticka braca" i "Ujedninjeni adventisti". No, najvise pristalica pridobili su "Adventisti sedmog dana ili sbotari".
Iako su adventisti od samog svog pocetka praznovali nedelju, dakle bili "nedeljari" a ne "subotari", ipak se subotarstvo kod njih razvilo vrlo rano, jos za zivota Milerovog. Neka Jevrejka Rahilja Preston presla je u adventizam i pocela propovedati da treba praznovati subotu. Josif Bets (Joseph Bates) takodje je bio zastupnik praznovanja subote. On je 1846. godine napisao knjigu o praznovanju subote. Knjiga je postigla medju adventistima veliki uspeh.
Ali izgleda da bi sve to ostalo bez veceg znacaja i uticaja da se ideji praznovanja subote nije pridruzila i Jelena Vajt (1827-1915). Bila je to vrlo energicna i darovita zena. Ona je u toku svoga dugog zivota napisala 43 knjige i brosure i oko cetiri hiljade raznih clanaka objavljenih u adventistickim casopisima. Ona je tvrdila o sebi da je dozivljavala nekakve vizije za vreme kojih je stojala nepomicno, bez disanja, otvorenih ociju. Adventisti veruju da je ona tada dobijala razna otkrivenja iz nebeskog sveta, pa je smatraju za Bogom danu prorocicu. Tim svojim vizijama ona je poduprla Milerovo tumacenje da je Hristos 21.oktobra usao u nebesku svetinju i tamo zapoceo istrazni sud pa zato nije dosao toga dana na zemlju kao sto je to proracunao Miler i kao sto su svi adventisti to nesumnjivo ocekivali. Osim toga, jedna od njenih "vizija" potvrdjivala je potrebu praznovanja subote.
Naime, ona kaze da je imala viziju nebeske skinije i tamo videla Kovceg zaveta. Hristos joj je otvorio poklopac sa kovcega u kojem su bile one dve kamene ploce sa Bozijim zapovestima koje je Mojsije dobio od Boga na Sinaju.
Dalje kazivanje ima dve verzije. Po jednoj verziji cetvrta zapovest je bila tamna pa je Jelni dato objasnjenje da je to stoga, sto ljudi ne postuju tu zapovest nego su mesto subote uveli praznovanje nedelje. Po drugoj verziji cetvrta zapovest je bila okruzena svetloscu, a objasnjenje je glasilo da je to stoga sto je to "jedina zapovest koja definise zivoga Boga, koji je stvorio nebo i zemlju i sve sto je u njima. Kad su bili polozeni temelji zemlje, onda je bio polozen i temelj suboti".
Ma koliko da je Jelena Vajt naglasavala da njeni spisi nisu nikakva zamena niti dopuna Biblije, ipak su njene vizije, narocito sto se tice praznovanja subote, imale prakticno bas taj efekat, pogotovo kod sveta zeljnog okultnih senzacija. Inace Jelena Vajt je bila neumorni propovednik adventizma-subotarstva tako da je obisla ne samo celu Ameriku, nego je 1885. godine dosla i u Evropu gde je obisla novoosnovane adventisticke opstine u mnogim evropskim zemljama.
Jos jedan promasaj
Reformisticki pokret adventista sedmog dana je posebna grana adventista subotara. U toku prvog svetskog rata su se medjusobno zavadili na pitanju ucesca adventista u ratu. J.Vincen(J.Wintzen)njihov istaknuti funkcioner, napisao je u decembru 1915. godine clanak "Hristos i rat". Tvrdio je da "Biblija sasvim ozbiljno uci da se ucescem u ratu ne narusava ni sesta ni cetvrta zapovest Bozja. Ovo je izazvalo medju adventistima u Nemackoj velike i zucne rasprave. Opozicija je upotrebljavala vrlo krupne i teske izraze na racun zvanicnog pravca izrazenog u spomenutom clanku. Pristalice takvog shvatanja nazivane su "varalicama" i "poboznim nitkovima", a "Strazar istine"-adventisticki casopis "Reformnog pokreta"-isao je tako daleko, da je tu grupu adventista uporedjivao sa slikom zene bludnice koja jase na zveri, prema viziji opisanoj u 17.glavi Otkrivenja Sv.Jovana Bogoslova. Tu sliku inace adventisti primenjuju na Rimokatolicku crkvu.
Posle Milerovog promasaja u odredjivanju datuma ponovnog Hristovog dolsaka, adventisti sedmog dana vise ne izracunavaju bas datum drugog Hristovog dolaska, nego se zadovoljavaju samo tvrdnjom da su ovo poslednji dani i da "ovajnarastaj nece proci dok se sve to ne zbude"-kao da je Hristos to rekao za svoj drugi dolazak, a ne za razorenje Jerusalima. I kao da je pod recima "ovaj narastaj" mislio na generacije iz naseg doba a ne na one generacije kojima je neposredno i govorio o propasti Jerusalima.
Medjutim "Reformni pokret" nije mogao nikako da se odlepi od te cudne antibiblijske zelje da proracuna datum drugog Hristovog dolaska. Njihov americki vodja Rajt (Reidt) iz Long-Islanda proglasio je 6.februar 1925. za dan ponovnog Hristovog dolaska. On je taj dolazak
cak i potanko opisao. Hristu ce trebati sedam dana dok ne stigne na Zemlju. Usput ce se pomalo zadrzati na pojedinim planetama koje bude sreo, da bi na njima izdao uputstva i naredjenja koja se ticu ishrane zemaljskih pravednika koje ce On povesti u nebo.(Paul Scheurlen,o.c.p.66-68)