Zašto nas Biblija onda toliko upozorava o otpadanju od vere? ::
Danas je bitno da ne otpadnnemo od vere (jeres) zbog duhovnih darova i nagrada koje nas čekaju na nebu. Otpadanje od vere u sadašnjem dobu milosti nije otpadanje od spasenja. Kao npr Galaćani koji su prihvatili spasenje milošću po veri bez dela zakona i onda su došli judaistički jeretici i učili ih da trebaju da drže zakon i sl. dakle ako si sipašen po evanđelju milosti onda treba po njemu i da živiš.
Takođe, šta je hula na Duha Svetoga? I šta ako spašen čovek posle spasenja učini hulu na Duha Svetoga? ::
Neoprostivi greh ili hula na Svetog Duha?
(28) "Zaista vam kažem: svi grijesi bit će oprošteni sinovima ljudskim i bogohuljenima, kamo god oni huliše: (29) Ali onaj koji će klevetati protiv Duha Svetoga, nikada neće oprostiti, nego prijeti vječnim prokletstvom"
Toliko je zabune u vezi s ovim stihom.. Međutim, jednostavno razumevanje stiha u njegovom dispenzacijskom kontekstu dat će nam odgovarajuće razumevanje i sigurnost o tome da li ste počinili ovaj grozni greh!
Prvo moramo shvatiti da je Isus to rekao tokom svoje zemaljske službe pre nego što se Pavlu otkrila milost. U Marku 3 Hrist nije umro na krstu, a niko nije znao da mora umreti (1 Kor 2,7 ; Luka 18:34) i niko nije razumeo značenje krsta koje je prvo otkriveno Pavlu godinama kasnije.
Drugo, Hrist govori o obrezivanju i kroz svoj život potvrđuje obećanja ocima (Rimljanima 15: 8 ; Jovan 1,11 ; Mt 15:24). Dakle, kad Isus govori o Duhu Svetom u Marku 3:29 , najverovatnije govori o Duhu Svetome u Njegovoj proročkoj službi i ulozi.
To jest, baš kao što je Isus Hrist imao jasnu poruku i ulogu tokom svoje zemaljske službe, odvojenu poruku i ulogu tokom ovog Milosnog doba, tako je i Sveti Duh imao različite dispenzacijske službe i svrhe.
Služba Svetoga Duha
Sveti Duh snažno stupa na scenu kad se izliva na izraelske vernike u tom krštenju na Duhove. Jovan Krstitelj prorekao je taj događaj u Mateju 3:11 . Isus to predviđa čak i u Jovanu 14, 16, Luka 24:49 i Dela apostolska 1: 8 :
"Ali dobit ćete vlast nakon što Sveti Duh dođe na vas; i vi ćete mi biti svjedoci i u Jeruzalemu, i u cijeloj Judeji, i u Samariji, i do krajnjeg dijela zemlje." - Dela 1: 8
Petar nam govori da je služba koju je Duh Sveti odigrao u Delima 2: 4 "ono o čemu je govorio prorok Joel" (Dela 2:16). Međutim, ovo izlivanje Svetoga Duha igralo je ulogu i u ispunjenju Novog zaveta za kojeg je umro Hrist (Jevrejima 9: 15-17).
Novi Zavet je obećan Izraelu u Jeremiji 31 i Ezekijelu 36. Deo tog zaveta bio je da će Bog provesti Izrael da korača po Božjim statutima tako što će „staviti moj duh u vas“ (Ezekiel 36:27).
Ova Božija intervencija omogućila bi im da savršeno ispunjavaju zakon koji je Bog dao Izraelu da izvrši kao znak svog posebnog odabranog statusa s Bogom pred narodima sveta (Ponovljeni zakon 4: 6 , 7 : 6).
Neoprostivi greh
Sada nastavljamo potragu za neoprostivim grehom u sličnom pasusu na hebrejskom jeziku objašnjavajući odbacivanje ove natprirodne intervencije. Jevrejima 6: 4-6 kaže:
(4) "Jer je nemoguće onima koji su nekad bili prosvijetljeni i okusili nebeski dar i postali sudionici Duha Svetoga, (5) I okusili su dobru riječ Božju i sile svijeta da dođu, (6) Ako padnu, da ih ponovo obnovi do pokajanja; videvši kako ponovo razapinju Sina Božjega i postavljaju ga otvorenoj sramoti. "
Trebali bismo razumeti da su, kada je osoba spašena pod Novim Zavetom u razdoblju ranih Dela, dobila snagu Svetoga Duha koja ih je natprirodno naterala da hodaju po Božjim statutima (Ezekiel 36: 26-27). Kad bi osoba primila taj 'nebeski dar', 'sile svijeta koji dolazi', 'ponovno rođen duh', natprirodno 'što je hodalo po mojim statutima', i zanemarila svoje novo Božansko stanje i počela da greši tad bi bilo nemoguće ponovo ih obnoviti.
Bilo bi nemoguće da je Hrist opet umro za njihove grehe. Jevrejima 10: 26-27 potvrđuje ovu nemogućnost:
(26) "Jer ako namjerno sagriješimo nakon što smo spoznali istinu, više nema žrtve za grijeh. (27) Ali izvjestan strah koji traži sud i žestoko bijes koji će proždrijeti protivnike."
Dakle, shvatili smo da je bogohuljenje Svetoga Duha ekvivalentno onom odbacivanju Svetoga Duha nakon što je pod uticajem Njegove natprirodne službe Novog Zaveta.
Jeste li počinili ovaj greh?
Sada da utvrdimo da li imamo ili bismo ikada mogli počiniti ovaj greh. Donosimo neke izjave koje uspoređuju našu dispenzacijsku istinu s proročkim događajima ranih Dela i Novog Zaveta.
(1) Novi zavet dat je Izraelu (Jevrejima 8:10) u vreme nacionalnog razlikovanja pred Božjim očima.
Danas u doba Milosti nema ni Jevrejina ni pagana, nema nacionalnog razlikovanja i Izrael je pao u susret neznabošcima u njihovoj nepravednosti (Gal 3,28 ; Kol 3,11 ; Rimljanima 11,11).
(2) Novi Zavet zahteva da slede Duha Svetoga i da žive bez greha kako bi postigli buduće spasenje (Djela 3,19 ; Jevrejima 10:36 ; 1. Jovanova 3: 9).
Ne smatramo se pravednima tako što se 'pokajemo i krstimo', verujući 'evanđelju kraljevstva' ili sledeći zakon. Umesto toga, mi dobijamo svoje opravdanje po smrti i uskrsnuću Isusa Hrista.
Spasila nas je milost putem vere. Umesto natprirodnog preporoda koji je bio Božji dar vernicima Novog Zaveta; Bog nam daje dar spasenja milošću kroz veru u Hristovu smrt na krstu za naše grehe.
Slavimo što je Hrist već oprostio sve naše grehe (Kol 2,13) i da Bog u ovo doba ne računa grehe (2 Kor 5,19). To znači, da smo na Hristovom računu i Bog ne beleži naše grehe ako verujemo da je Hrist preuzeo na sebe sve naše propuste i nedostatke (Rimljanima 3,23-25).
Dakle, živeći u ovom milosnom dobu, u kome nemamo nadprirodno delovanje Duha Svetoga, ne možemo odbaciti tu natprirodnu snagu i nebeski dar i ne možemo pasti u večno prokletstvo čineći neoprostiv greh. Pitanje u ovom dobu je milost Božja da je Hrist, dok smo bili neprijatelji, umro za nas (Rimljanima 5: 8 ,10).
Treba biti oprezan da ne upadnemo u zamku pogrešnog učenja da u ovom Milosnom dobu postoji greh za koji Hrist nije mogao umreti. Ovo učenje ne samo da bi umanjilo delotvornost krsta, već bi dovelo i do poricanja da je Isus bio Bog koji se javio u telu. Umesto toga, mi nastavljamo propovedati milost koju pruža krst koji je "onima koji propadaju ludost, ali onima koji su spašeni to je snaga Božja." (1 Kor 1,18)